Počevši od šk. god. 2006. / 2007. na prostoru Hotelijersko-turističke škole provodi se za one đake koji to žele projekt: „meditacija u učenju i športu“. Riječ je o poticajnom projektu vjeronauka koji se temelji na rezultatima humanističke psihologije, kreativne vizualizacije, književnosti, meditacije, duhovnosti i tjelovježbe.
Kako se radi o prostoru škole, meditacija je usmjerena prvotno na učenje, napredak, uspjeh u školi. Meditacija je usmjerena na pozitivno vrednovanje života, buđenje povjerenja u život i u vlastite sposobnosti. Istraživanja su pokazala da u životu najviše uspjevaju oni ljudi koji imaju dovoljno vjere u sebe, u druge, ljudi koji su optimisti.
Štoviše, određena istraživanja na primjeru športaša – amatera i profesionalaca pokazala su da rezultati uz pomoć dobre meditacije i dobroga vodstva vodi dvostruko pa i trostrukom većim rezultatima nego što su bila. Naravno, stvari nisu tako jednostavne. Kod nekih je športaša napredak bio velik, kod nekih umjeren, kod nekih malen ili nikakav.
Koliki će rezultat odnosno uspjeh ili neuspjeh u meditaciji biti ponajviše ovisi o onima koji pohađaju istu. Potrebno je vjerovati, ozbiljno pristupiti, sustavno raditi, raditi na sebi. Meditacija nije neka tehnika. Ne smije se zlorabiti niti njome manipulirati. Ona prvotno otvara prostor vjeri i povjerenju, otvara prostor stvaralaštvu i mašti...
Sve u životu ima svoju postupnost. Ne može se odjedanput postati vrhunski športaš. Ne može se odjedanput biti odličan učenik. Ipak, jednom treba donijeti odluku života. Umjesto nevjere možemo početi vjerovati, umjesto pesimizma možemo odabrati optimizam. Umjesto neuspjeha možemo odabrati uspjeh.
Potrebno je imati ispravno shvaćanje meditacije. Meditacija nije prvotno neka tehnika, nije neki trik, nije magija, nije manipulacija. Pokušamo li prevesti latinsku riječ „meditatio“ dolazimo do odgovora da je ona neka vrsta poniranja, razmatranja. O nečemu se promišlja, ali ne na strogo razumski način, već više na pjesničko-umjetnički način.
O nečemu se promišlja, razmišlja na način razmatranja, poniranja. Promišlja se na način divljenja, opuštanja, uživljavanja. Npr. u nogometnoj meditaciji neće se razumski analizirati odigrana (ili planirana) utakmica. Umjesto toga pokušat će se u duhu potpune sabranosti ući (osjetilima nadtjelesne tjelesnosti) u igralište, na teren, u igru.
U pobjedničkom duhu promišljat će se utakmica u kojoj meditant neće biti puki promatrač, već aktivni igrač (makar u mašti). U tome smislu meditacija ima hipnotičku i djelotvornu snagu. Moguće je osjećati umor i napetost kao u pravoj utakmici premda tijelo sve vrijeme miruje. Pozitivno razmatrajući igru (fair play) moći će se raditi na uspješnim utakmicama...
Navedeni primjer iz svijeta nogometa može poslužiti i za druge športove. Ipak, treba naglasiti da je potrebno cjelovito ući u svijet meditacije. Nije bezazleno sam(a) ulaziti u područje (makar i športske meditacije) koja ne zahvaća samo šport, već i podsvjest, svijest, duh, psihu. Kao što je pisano na početku, potrebno je dobro vodstvo i dobra priprema za uspjeh.
Treba znati da su današnje meditacije koje postoje u svijetu vezane uz svijet vjere odnosno religije. Premda to možda ne izgleda tako, većina meditacija i sličnih tehnika opuštanja, sabranosti i vitalnosti vezane su uz neku religijsku tradiciju. S Istoka nam dolazi yoga, autogeni treninzi i sl. Sa Zapada nam dolazi kršćanska meditacija.
Naša kršćanska meditacija veže se ponajprije uz staru benediktinsku meditaciju koja je išla po načelu: a) lectio – čitanje, b) meditatio – razmatranje, c) oratio – molitva. U prvoj se etapi – etapi bira i sabrano čita neki biblijski ulomak ili rečenica nad kojoj se potom meditira, a zatim na temelju čitanja i razmatranja nastaje iskrena, osobna i duboka molitva.
Na primjeru kršćanske meditacije uviđamo razliku istočne od zapadne meditacije. Istočnjačke meditacije teže miru, tišini, oslobođenju od svih ideja, pojmova, misli. Cilj je doći do potpunog ugasnuća svih želja – nirvane. Zapadna ili kršćanska meditacija ide drugim putem. Kršćanska meditacija pomaže nam otkrivati Božje tragove u ovome svijetu.
Kršćanska meditacija pokazuje nam da nema razloga ići u nirvanu (ništavilo) jer je ovaj svijet lijep i dobar u Božjoj vjeri i ljubavi. Zato je meditacija uvijek usmjerena na pozitivne vrijednosti u životu (vjera, rad, uspjeh, zdravlje, mir, dobrota, opuštanje, radost...). Kako su pozitivne stvarnosti ujedno univerzalne vrijednosti, mogu se primijeniti na mnoga područja.
Istočne su meditacije u pravilu bestematske, a zapadne su tematske. Drugim riječima, istočne meditacije ili nemaju temu razmatranja ili vode oslobođenju od bilo kakvih tema i ideja. Zapadne meditacije imaju određenu pozitivnu temu razmatranja koja ne mora nužno biti vjerska. Športsku meditaciju možemo ubrojiti u tematske tipove meditacija.
Učenici naše škole koji se odluče za meditaciju, neće toliko slušati predavanja, koliko iskustveno malo-pomalo ulaziti u svijet duhovnosti, u svijet duha, u svijet čovještva. Kvalitetnim i osmišljenim razgovorima i radionicama moguće je vratiti povjerenje u život i makar nakratko krenuti u potragu za izgubljenim rajem i srećom koji živi u svima nama.