Mnogi od nas (malo starijih) u djetinjstvu smo slušali o dalekim zemljama, u kojima djeca i mladi zbog prostorne udaljenosti, uče preko računala, na daljinu (Australija, Kanada...). Rekli bismo, jedan drugi svijet, jedno drugo učenje i pristup radu. Učenje na daljinu, neposredno učenje, igra, zabava i druženje postalo je moguće i kod nas, u srcu Zagreba i diljem Lijepe naše. Premda je stranica „vjeroznanci“ prvotno zamišljena za đake matične škole, njezini se sadržaji, vjerujem, korisno šire svijetom, uključujući daleku Australiju i Kanadu. Mnogi Hrvati, razasuti širom svijeta, na virtualan i suvremen način, mogu otkrivati svijet hrvatskog vjeronauka, hrvatsku kulturnu i duhovnu baštinu staru 14 stoljeća.

 

Interaktivno učenje uz „vjeroznance“ ponuđeno je svima, bez obzira na godine, prostorne i vremenske udaljenosti. Upravo vjera i duhovnost mogu i trebaju zbližavate ljude u perspektivi dobrote i zajedništva, napretka i zadovoljstva.

 

Učenicima ova vjeronaučna stranica nije ponuđena kao „dodatna obveza“, već kao „mogućnost zanimljivog i korisnog učenja“. Katkad će ovo učenje ostati na virtualnom kvizu, katkad će se vezati uz fotogaleriju, katkad uz e-mail poruke.

 

 

Posebnu zahvalnost kao autor ove stranice, zahvaljujem „duši projekta“, web majstoru i suradniku Krešimiru Jeđudu, negdašnjem vjeroučeniku, koji nesebično pomaže ostvarenju projekta „vjeroznanci“. Potpuno predan multimedijskom radu u svojoj struci, otvorio je novu stranicu kvalitete i tehnologije, vjere i dobrote.

 

Posjetitelje i korisnike „vjeroznanaca“ preporučam u svoje molitve, tražeći isto i za „nas“ s druge strane. Ono pravo i vrijedno događa se u susretu s vjerom, s Bogom, s duhovnošću, sa samim sobom. Svako čitanje i traženje treba biti prigoda za promjenu, za napredak, za novo otkrivanje. Ne smije izostati molitva, zahvalnost, poniznost, skromnost. Svi smo „vjeroznanci“, svi smo „vjerotražitelji“.