Mladog svećenika s lijeve strane zacijelo ne treba imenovati. Mnogima je poznat pod imenom velečasni Zlatko Sudac. A po čemu je poznat? Sasvim ga je lako prepoznati, prije svega, po glasovitoj „stigmi“. Svećenik je znan kao „stigmatičar“. Stigma je poseban znak na čovjeku koji u određeno vrijeme krvari, te podsjeća na Kristovu muku i smrt na križu.
Stigme se u pravilu pojavljuju na dlanovima ili iznad dlanova, na stopalima, leđima, te na glavi. Gledano vjernički, ljudi rijetko imaju stigme. Stigme su, kao što je navedeno maloprije, posebni znakovi Božji. Vezane su uz vrlo jaku vjeru nekih pojedinaca. Mnogi vjernici i ne samo vjernici, pitaju se – je li to doista istina. Kako je to moguće? Objavljuje li se Bog po odabranim pojedincima zajednici ili se radi o zabludi?
Malo prije odabrana fotografija vlč. Zlatka s hostijom u ruci želi dozvati sljedeću misao: ne čini čovjek čuda već Gospodin Bog. Zlatko sam kaže da nije toliko bitna stigma na čelu, već poruka, navještaj, susret s Bogom. Bitan je Isus Krist prisutan u svetoj, posvećenoj hostiji. Bitno je biti dobar i pravi vjernik koji slavi Boga i voli ljude. Sva snaga dolazi od Boga, po riječima Sudca. Misa je središte! Misa je radosna proslava Gospodina i otvaranje njegovu životu, snazi i spasenju.
Kod vlč. Zlatka događali su se po kazivanju svjedoka određeni znakovi i čuda. Provale suza, kajanje, oduševljenje naroda, nadahnut govor, krvarenje stigmi, uslišanja, ozdravljenja. Zlatko je na jednom seminaru na Lošinju 2005. godine pripovijedao kako je dječak prikovan od najranije dobi za invalidska kolica, tijekom molitve, odjednom trčeći prohodao pošavši Zlatku u naručje. Netko će vjerovati, netko neće. Prema Zlatkovim riječima čuda se događaju po onome koji je jedini Put, Istina i Život. Bogu ništa nije nemoguće!
Zlatko Sudac koji je obično na otoku Lošinju jest svećenik-karizmatik. Službena Crkva je oprezna prema takvim i sličnim pojavama. Sve oprezno istražuje zbog samei istine. O vlč. Zlatku Crkva od početka vodi brigu, a njoj isti iskazuje puno poštovanje i vjernost.
Važna je malo čas spomenuta riječ „karizmatik“. Pitanje je, tko su karizmatici. Obično kažemo da su karizmatici ljudi koji imaju posebno izražene darove Duha Svetoga za služenje zajednici (Crkvi). Ti se darovi očituju na razne načine: nadahnute propovijedi, proročki nastupi, dar ozdravljanja, dar jezika, pronicanja nutrine. Za neke svece se govori da su mogli lebdjeti (levitirati) ili su imali sposobnost bilokacije (biti na dva mjesta u isto vrijeme). Ipak, najveći je dar Duha Svetoga kako govore karizmatici nadovezujući se na Bibliju (usp. 1 Kor 13) – dar ljubavi. Vjera i ljubav dva su najveća dara Boga čovjeku i čovjeka Bogu i drugim ljudima. Moći mijenjati ljude, biti dobar i pošten čovjek – to je najveće čudo. Sve drugo su određeni znakovi koji žele pobuditi veću vjeru i ljubav.
Osim toga, važna je i riječ „karizma“. Karizma je nezasluženi Božji dar čovjeku. Taj je dar određena sposobnost koju čovjek prima od Boga da bi služio zajednici. Dakle, karizme odnosno Božji milosni darovi nisu usmjereni slavi, zaradi, moći nego poniznom služenju Kristu i Crkvi – svakom čovjeku...
Indijski karizmatik p. James Manjackal nastupa pred okupljenim mnoštvom ljudi u ime Krista... Želi pobuditi vjeru, ljubav, molitvu. Želi živu, novu, probuđenu, jaku vjeru. Ne želi razvodnjenu vjeru u raznim običajima i suvenirima već pravu vjeru koja uključuje ljubav i služenje bližnjemu.
U toj probuđenoj i živoj vjeri mogu se dogoditi, kako tvrde karizmatici, i određeni znakovi, simboli. Čovjek se počne duboko mijenjati. Nisu isključena izliječenja, prije svega, ona duhovna ali i tjelesna. P. James polaže ruke na patnike po uzoru na Krista i njegove apostole.
U svim tim karizmatskim pojavama i velikim seminarima, bitna je misa – euharistija. Upravo po misi kao izvoru i vrhuncu kršćanskog života, dolazi Bog čovjeku, ozdravlja i liječi. Da bi misa bila što iskrenija, njoj prethodi pokajanje, osobna molitva, ispovijed, nagovori... Misa je povlašteno vrijeme kada se svi vjernici otvaraju karizmama. Karizme nisu priveligija nekih. One su dar svima koji se mole, vjeruju i ljube, onima koji su otvoreni milosti Duha Svetoga koji i u današnje vrijeme proslavlja Boga u društvu.
Pitanja i zadaci:
- Što je stigma i koje je njezin značenje?
- Što je obilježje karizmatika?
- Što su karizme?
- Koji je smisao i svrha karizmi?
- Koji je najveći dar Duha Svetoga?
- Koji je odnos mise i darova Duha Svetoga?
Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorioi anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!3I kad bih razdao sav svoj imetak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.4Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;7sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.8Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.11Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.12Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
(1 Kor 13)