VI. LJUDSKI RAD I STVARALAŠTVO
Premda su svi trenuci života važni, neki su posebni po svojoj neponovljivosti i sudbonosnosti. U jednom času egzistencije treba odlučiti, povuči crtu i krenuti naprijed. Vrijeme je za rastanak, za promjenu, za odlazak. Lagodnost, ugodu i veselje srednjoškolskih dana treba zamijeniti svijetom odraslih u kojemu nestaje igra djetinjstva a vlada igra koristi i moći, novca i borbe. Čak ako je pojedinac izuzet od navedenih pojava svijeta odraslih, nije pošteđen brige za egzistenciju ne samo vlastitu, već i svojih bližnjih.
Mladi čovjek nalazi se s druge strane granice. Umjesto da kao oporba kritizira druge zbog ovog ili onog razloga, sada se nalazi s druge strane. Sam postaje protagonist svojih postupaka. Nakon mnogo učenja, studija i ispita, kada počne napokon raditi susreće prve kritike, probleme, izazove. Uza sav napor, moguće je da rezultate neće biti jednaki uloženom trudu. Sam odgovara za svoje čine i postupke.
Nema mjesta za negativne misli. Dapače, treba se okrenuti vedrini. Od svakog trenutka veselja, šale, izleta, otkačenosti, humora prisutnog u školi, treba izvuči pouku. Humor je također bio dio nastave, dio odgoja, dio školovanja. Mudar čovjek iz svega uči. Realnost koja okružuje nije razlog ići pognute glave, već dodatni poticaj i izazov za promjenu struktura, za rad na sebi i drugima.
Pesimizam jednostavno nije kršćanski. U duhu je kršćanstva vedrina, nada, napredak, solidarnost, upornost. U duhu je kršćanstva prispodoba o deset talenata, o tome kako su neki privrijedili drugih deset, a neki su zakopali blago u zemlju. Za posljednje je slijedio pakao i teška kazna zbog neučinjenog djela. Svatko je dobio rođenjem i odgojem određene sposobnosti. Pozvan je prepoznati ih i razviti ih maksimalno na svoje dobro i dobro drugih.
Za buduće životno zvanje treba moliti. Kao što kršćani mole za izbor budućeg partnera, tako mole i za svoje buduće zvanje. Tada se otvaraju novi putevi, nove spoznaje, nove mogućnosti. Osim toga, dobro je razlikovati zvanje od zanimanja. Dok je zanimanje određeno brojem radnih sata i zaradom, zvanje ili poziv uključuje traje cijelo vrijeme, uključuje čitavog čovjeku – svu osobu. Netko nije svećenik 8 sati dnevno nego je pozvan to stalno biti. Vjernici i svi ljudi dobre volje pozvani su zanimanje učiniti zvanjem – dati najbolje od sebe u onome što čine.
Nije najvažnije što se radi, već kako se radi. Sveci su znali reči, da nas Bog neće suditi po količini učinjenog rada, već po uloženoj ljubavi u ono što smo činili. Dobro je pronaći pravo zvanje za pravo vrijeme. Netko će izvrsno povezati obiteljski i profesionalni život, drugi će se razdati u redovničkom životu i poslanju. Važno je prepoznati Božju volju u svome životu, osluškivati i moliti. Dobro je makar povremeno sudjelovati na duhovnim vježbama, te trajno povezivati vjeru i djela, pričest i kruh naš svagdanji, misna čitanja i teoriju koja vodi u život. Ostaje zaključna rečenica: „Sretno!“.
Pitanja i vježbe:
- Što znači biti protagonist u životu?
- Zašto pesimizam nije kršćanski?
- Koja je razlika između zvanja i zanimanja?
- Pročitaj, vjerujem već poznatu, prispodobu o deset talenata, ako treba i više puta (Mt 25, 14-30). U tišini napiši odjek prispodobe u nekoliko rečenica. Pokušaj prepoznati svoje talente, razmisli o tome kamo se njima služiš i kako bi tebi gospodar odgovorio po povratku s putovanja. Nakon toga, možeš napisati i kratku osobnu molitvu.
- Što bi najviše željela (želio) raditi u budućem zanimanju?
- Kakve su želje u odnosu na zanimanje a kakve mogućnosti? O kome ovisi taj odnos?
Nekoga Bog dariva kišama svoje ljubavi,
nekome dariva samo kap.
Kome je dano više, tko je primio više?
Svima je darovano sve.
Samo više prima onaj koji darovano prima do kraja.
(Stjepan Lice)
Gospodaru mojih vremena i mojih dana.
Za mnom je mnogo dana koje su prošli.
Ti se dani više neće vratiti.
Doći će i proći novi dani.
Hvala ti, Gospodine, na svakom darovanom trenutku.
Gospodaru mojih vremena i dana,
blagoslovi dane koji dolaze.
Ne dopusti uzaludno trošenje vremena.
Ne dopusti izgubljeno vrijeme.
Ne dopusti da povjereni darovi budu iznevjereni.
Pomozi mi što bolje iskoristiti vlastite mogućnosti.
Molim te da budem koristan član društva i Crkve.
Učini me oruđem tvoga mira, tvojih promjena i napretka.
Ohrabri me u mome zvanju.
Pomozi mi prepoznati pravi životni put i sreću.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.