Na pragu tjelesne, biološke, emocionalne intelektualne i svake druge zrelosti, želimo se upitati – kakva je naša vjera na pragu zrelosti. Svatko neka se pita u prvome licu jednine... Pripremi se, opusti. Pokušaj ostati u tišini i miru. Onda nastavi čitati u duhu sljedeća pitanja...
Kakva je moja vjera? Je li malena i sićušna poput sjemena nekog cvijeta? Postoji li, ostavlja li kakav trag? Ili je to snažna vjera poput kakvog stabla koje ostavlja odmor, ugodu i hlad u svojoj blizini. Je li neugledna kao neka malena travka u sjeni livadnoga cvijeća ili osvaja svojom ljepotom i privlačnošću?
Je li moja vjera djetinjasta ili je vjera intelektualca, tražitelja, vjeroznanca? Je li ta vjera spremna nositi teret života, kušnji, izazova, problema, osporavanja?...
Nosi li zalihe vjere, nade i ljubavi poput zaliha energije u listovima biljaka? Je li osjetljiva na potrebite oko sebe kao što je klasje pšenice osjetljivo na dodire vjetra? Ili je to vjera koja se guši pod šikarom materije, novca, blagostanja, brige za zemaljsko, tj. vjera koja u trnovitoj šikari ne vidi i ne može vidjeti ljepotu sunca, već samo škrte zrake osvjetljenja?
Je li moja vjera koja poput plemenitog cvijeta raste na livadi u korovu te malo pomalo nestaje nezapaženo, stapajući se s okolinom i gubeći svoj identitet? Ili je to vjera koja se upravo na takvoj livadi života ističe svojom plemenitošću?
Kakva je moja vjera na pragu zrelosti? Je li odrasla, raste li, niče li ili nestaje? Koliko je blizu tajni postojanja, a koliko je moja privatna fikcija? Koliko poznajem svoju vjeru? Znam ju li obrazložiti? Znam li ju svjedočiti? Mogu li je braniti? Što bi Krist rekao o mojoj vjeri? (...)
Pitanja i zadaci:
- Nakon što si više puta pročitao i odmetirao navedene misli, priušti si nekoliko trenutka samo za sebe. U ovoj posljednjoj temi srednjoškolskog vjeronauka, razmotri ozbiljno ne samo svoju vjeru, nego i svoj dosadašnji život, način razmišljanja, sve što je dobro i loše. Lagano i sabrano dišući, promišljaj o sebi – o onome što je bilo i onome što tek dolazi.
- Napiši sastavak na temu „Moja vjera na pragu zrelosti“. Piši bez cenzure, iskreno, kritički, maštovito i originalno. Nemoj uljepšavati. Budi svoj! U sastavku navedi stanje svoje nutrine. Preispitaj odnos prema Bogu i bližnjemu (neka korisna pitanja: Vjerujem li u Boga? U kakvog Boga vjerujem? Muče li me sumnje, koje sumnje? Zašto vjerujem? Zašto ne vjerujem? Tko ili što je najviše utjecao na razvoj moje vjere? Kakav je moj odnos prema Crkvi? Prihvaćam li Crkvu kao instituciju? Vjerujem li da Bog djeluje preko Crkve, po sakramentima? Prepoznajem li sebe kao dio Crkve? Vjerujem li da smo svi braća i sestre u Kristu, djeca Božja? Prihvaćam li deset Božjih zapovijedi? Što ne razumijem? Idem li svake nedjelje na misu? Zašto? Što bih želio bolje naučiti o svojoj vjeri? Što mi se sviđalo na vjeronauku, što ne? Kako doživljam web stranicu vjeroznanaca? Koja je poruka za rastanak? Što želim sebi i drugima? ...). Odgovor možeš predati pismeno ili u elektronskom obliku. Kako se nečija vjera ne može ocijenjivati (još manje suditi), svi su sastavci za ocjenu odličan. Jedini je uvjet da se sastavak napiše. Učini to iskreno. Ocjena će ionako za sve biti ista. Svi će odgovori vjerojatno biti različiti. Neka sastavak ne bude samo opis onoga što jest, nego i poruka za sebe i za druge: duhovna pitanja i odgovori...
Molitva blagoslova
Gospodin
svemoćni,
izvor i dovršitelj
svega stvorenoga,
blagoslovio te
i dao uspjeha i rasta
ostvarenju tvojih nada,
plodu tvoga rada,
i sačuvao te
od svakog zla,
bio ti zaklon u nevolji,
utočište u tjeskobi,
obasjao te svojim licem
kao što sunce obasjava zemlju
i grije ju smrznutu,
i bio ti milostiv
kad se zapleteš u krivnju,
riješio te svakog zla
i sasvim te oslobodio.
Svrnuo Gospodin svoj pogled na te
i vidio tvoju bol,
čuo tvoj vapaj,
izliječio te i utješio.
I dao ti mir,
zdravlje tijela
i zdravlje duše,
ljubav i sreću.
Amen.
Učinio to Gospodin
koji ostaje dovijeka.
Tako ti bilo
po njegovoj volji.
Jörg Zink
NA RASTANKU
Sve ima svoj vijek, svoje trajanje,
svoju dob.
Stigli smo do kraja,
do kraja jednoga puta.
Treba nam ići dalje,
ići dalje i ne posustajati.
Zaboravi tugu, čežnju,
zaboravi rastanak,
vjeruj u susret, u uvijek novi susret.
Treba nam ići dalje,
ići dalje i ne posustajati.
Rastanak je samo privremen,
on je početak novih susreta,
novog zajedništva i novog života.
Treba nam ići dalje,
ići dalje i ne posustajati.
Tvrtko Beus