Vjernik se ne bi smio osjećati nemoćan pred svijetom ovisnosti. Ovisnost je veliko zlo. Ovisnost je veliko zlo, ali ne i bezizlazno zlo. Kršćanska je vjera – snaga koja čuva od ovisnosti, snaga koja pomaže u borbi s ovisnošću i snaga koji liječi ovisnost. To nije utopija, tlapnja i zavaravanje. Mnogi su mladi i odrasli ljudi izlaz iz ovisnosti pronašli upravo u vjeri. Pronašli su u vjeri ne samo izlaz iz ovisnosti, već i početak novoga života u radosti, radu, braku, obitelji, zajedništvu... Pronašli su smisao života...
Zašto dolazi do ovisnosti? Vjernički gledano, čovjek je ne samo tjelesno već i duhovno biće. Čovjek svojim duhom nadilazi samog sebe. Osjeća da je stvoren za nešto više, za nešto bolje. Ne želi biti prosječan, ne želi biti osrednji, ne želi biti kopija. Život bez vjere ne pruža dovoljno čvrsto uporište. Ako nedostaje vjera, šport, prava ljubav, podrška obitelji i društva, mlada se osoba lako izgubi...
Čovjeka bez vjere i pravih vrijednosti možemo usporediti s cvijetom u vazi. Cvijet u vazi može cvasti neko vrijeme. To je vrijeme najčešće vrlo kratko. Cvijet treba rasti u svom prirodnom ambijentu: u povezanosti sa zemljom, cjelinom biljke i suncem. To je na neki način i čovjek – biće koje traži čvrsto uporište. Ne može živjeti sam za sebe izdvojen iz cjeline...
Ovisnost je zapravo nedostatak vlastitog ja, nedostatak smisla – duha, nedostatak sebe, nedostatak unutarnje slobode. Kao što je u prethodnoj temi navedeno, snaga kojom se može pobijediti ovisnost mora biti jača od same ovisnosti. To nije lako. Ovisnost zna biti veoma velika i snažna. Mnogi se ovisnici možda i žele pomoći ali ne mogu. Pitanje je, koja je to snaga zdravlja koja je jača od snage ovisnosti. Je li to šport? Jesu li to natjecanja? Je li to društvo, terapija...?
Sve što pojedincu može pomoći u borbi protiv ovisnosti, dobro je i korisno. Ipak, kao vjernici, kao tražitelji istine i smisla (vjeroznanci) duboko smo uvjereni da se najveća snaga u borbi protiv ovisnosti nalazi upravo u vjeri. Vjera je tako jaka da uvodeći Boga u vlastitu blizinu mijenja gotovo izgubljene situacije osoba. Veliko je čudo već da vjera daruje nove oči. Čovjek kada upozna ljepotu vjere u Krista, počinje gledati svijet novim očima. Tada vidi i druge oko sebe. Tada ovisnost nije nečiji problem, već i „moj“, „vlastiti“ problem.
Kršćanska vjera daje jasno do znanja da smo svi djeca Božja. Vjera svjedoči da Bog sve ljubi, da je dao život za čovjeka u Kristu. Svaki je čovjek otkupljen Kristovom ljubavlju. Nema izgubljenih, odbačenih, prezrenih... Za rad s ovisnicima potrebno je mnogo vjere, ljubavi, strpljivosti, mudrosti, povjerenja, znanja. Potrebno je stručno se usavršavati i školovati... Najprije treba izliječiti sebe od raznih poroka i ovisnosti. Tada u vjeri i ljubavi počinje rad s drugima. Tada počinje molitva – molitva zajedništva, molitva povjerenja, molitva ustrajnosti... U Bogu je sve moguće... „Moli i radi!“...
Pitanja i zadaci:
- Duhovno-vjernički gledano, zašto dolazi do problema ovisnosti?
- Koga ili što simbolizira cvijet u vazi?
- Što je zapravo ovisnost (svojim riječima interpretiraj!)?
- Što je prvi „učinak“, „trag“ kojeg ostavlja vjera na vjernike?
- Kako zamišljate rad vjernika s ovisnicima? Što je najvažnije u radu?
- Kakva su vaša iskustva u radu s osobama koje boluju od neke ovisnosti?
- Vjerujete li u snagu vjere u liječenju ovisnosti?
- Što je sve potrebno za zdrave, mlade i sretne pojedince?
Zahvljujemo Gospodinu na svim našim bližnjima.
Zahvaljujemo na svim lijepim susretima, ljudima koji nas usrećuju.
Molimo Gospodina da nam pomogne usrećivati druge.
Molimo Gospodina da budemo poput milosrdnog Samaritanca,
sposobni povijati rane i liječiti naše bližnje.
Posebno Gospodinu preporučamo naše ovisnike, osobito one koje poznajemo.
Molimo da osjete Božju spasiteljsku blizinu.
Molimo da budemo oruđe ljubavi Božje za sve ovisnike.
Molimo da ovisnici osjete Božju ljubav po nama.
Neka tako bude po Kristu Spasitelju našemu.
Amen.
Oče naš...