U jednom trenutku života nebrojeni mladi parovi odlučuju se za zajednički život. Taj velik, lijep i prelijep trenutak neponovljiv je u svojoj raskoši, ceremoniji i značenju. Tradicija mnogih naroda, kultura i običaja drži mnogo do čina ženidbe. Mladim vjeroznancima potrebno je i korisno znati što vjera – biblijska i crkvena vjera govori o ženidbi i braku. Neobično je važno prije ulaska u brak imati ispravno shvaćanje braka poznajući smisao i svrhu crkvenog ženidbe.
Biblijskim rječnikom svi su ljudi stvoreni iz ljubavi za ljubav. Posvećena bračna veza iskrene ljubavi žene i muškarca velika je svetinja i blagoslov. O vrijednosti bračne ljubavi govori činjenica da je u Crkvi veza žene i muškarca uzdignuta na razinu sakramenta. Taj je brak svet i nerazrješiv. Ljudi su, dakle, stvoreni iz ljubavi za ljubav. Čovjek je stvoren na sliku Božju kao muško i žensko. Oba spola u svojoj različitosti jednakog su dostojanstva.
Biblija zajedno s Crkvom realno uči o ljepotama ljubavi i braka, ali i o kušnjama ljudske naravi. Kao što je malo prije napisano, čovjek je stvoren na sliku Božju, ali čovjek je i ranjen tajnom istočnog grijeha. Mnoge stvarnosti čovjekova života, pa tako i spolnost ranjene su ljudskom slabošću koju nazivamo grijeh. Baš zato govorimo o potrebi posvećenja uzajamne ljubavi muškarca i žene, koja se događa u sakramentu ženidbe. To se posvećenje ne događa izvana, po svećeniku, već zajedništvo ljubavi i života činom privole dolazi od samih mladenaca koji u vjeri i ljubavi obećavaju vjernost jedno drugome.
Činom privole (najvažniji trenutak u činu sklapanja ženidbe) mladenci ulaze u tajnu ljudske i božanske ljubavi. Najkraće rečeno, svaki je crkveni brak – simbol neopozive Božje ljubavi prema čovjeku i Kristove ljubavi prema Crkvi. Zato je jednom valjano sklopljeni crkveni brak trajno nerazrješiv. Iz duboke vjernosti prema Bogu i čovjeku (božanskoj i ljudskoj naravi u nama) zajedništvo žene i muškarca u sakramentu braka je neraskidivo.
Svaki sakramentalni, crkveni, biblijski brak je svjedočenje za Boga, za Krista. U međusobnoj ljubavi bračnih partnera, u njihovom služenju i žrtvovanju jedno za drugo, u njihovu podnošenju i opraštanju, u njihovoj vjernosti do smrti treba biti očito što Krist i u ovoj sadašnjosti jest i što čini za ljude, osobito za svoju Crkvu. Na taj način svaka kršćanska ženidba može i treba postati znakom i svjedočanstvom za Krista*.
Za čin sklapanja ženidbe potrebno je poznavati ovaj sakrament, u potpunoj slobodi odlučuti se za brak i ostvarivati zadano zajedništvo. Ne zaboravimo, ni Crkva ni svećenik ne podjeljuje sakrament ženidbe već ga mladenci – sami bračni partneri podjeljuju jedno drugome u obliku koji priznaje Crkva.
Velik je problem za naše društvo i Crkvu što mnogi kandidati za brak, sakrament braka doživljavaju kao puki običaj, kao ceremoniju, kao modu, a ne kao sakrament koji ispravno shvaćen i življen vodi u svetost, u služenje, u ozbiljnost ali i radost kršćanskog poziva i poslanja.
Sakrament ženidbe nije kao što neki znaju reći „običan papir“ koji ne obvezuje ni na što. Oni mladi ljudi koji se odluče na sakrament ženidbe trebali bi doista ozbiljno pristupiti crkvenom braku. Nitko nije „prisiljen“ na crkveni – sakramentalni brak i tužno je ako se iz pogrešnih motiva na pogrešan način sklapa i (ne)živi sakrament braka. Mnoge rastave, sukobi partnera, varanja i konflikti bili bi sprječeni da se od početka živjela dubinski i iskreno vjera, da se živio sakrament braka.
Za uspjeh buduće ljubavi, braka i obitelji treba moliti, svjesno i savjesno raditi na tome, čuvajući dostojanstvo ljubavi, dostojanstvo osobe i dostojanstvo braka i obitelji. Iz svih tih razloga, radi bolje pripreme na ovaj sveti sakrament u Crkvi u Hrvata postoje zaručnički tečajevi. U trajanju od tjedan dana zaručnici slušaju predavanja posebno osposobljenih osoba iz bračnog pastorala. Slušaju teorijska ali i praktična iskustva življenja ljubavi u braku i obitelji s obzirom na svagdašnje kušnje, probleme i izazove.
Na zaručničkim tečajevima zaručnici slušaju osnovne značajke o smislu i svrsi crkvenog braka, slušaju svjedočanstva uzornih obitelji, sociologa, psihologa, svećenika-pastoralaca i dr. Slušaju o mogućim ženidbenim zaprekama, administraciji, praktičnim pitanjima. Zaručnički tečajevi održavaju se po raznim župama kako je oglašeno u crkvama.
Kandidati za vjenčanje najprije se javljaju svome župniku gdje dobivaju najvažnije informacije o vjenčanju, o dokumentima, o kumovima. Uvijek se polazi od svoje župe. Dobro je da vjenčanje bude pod misom.
Tekstovi iz obreda vjenčanja pod misom:
Svećenik: Predragi! Došli ste u ovaj crkveni dom da pred službenikom Crkve i pred zajednicom Gospodin zapečati vašu ljubav svetim pečatom. Tu ljubav Krist obilno blagoslivlja. On vas je već posvetio krštenjem, a sada će vas obogatiti i okrijepiti osobitim sakramentom, da očuvate trajnu uzajamnu vjernost i uzmete na se ostale bračne dužnosti. Stoga vas pred Crkvom pitam o vašoj namisli:
- N. i N., jeste li ovamo došli bez prisile, da potpuno slobodno obavite vjenčanje?
- Jeste li spremni da se u braku za svega svog života uzajamno ljubite i štujete?
- Jeste li spremni s ljubavlju primiti od Boga djecu i odgajati je po zakonu Krista i njegove Crkve?
(Mladenci na svako pitanje odgovoraju pojedinačno i osobno. „Jesam!“; „Jesam!“)
Svećenik: Kad ste, dakle, naumili sklopiti sveti ženidbeni savez, pružite jedno drugom desnu ruku te pred Bogom i njegovom Crkvom izrazite svoju privolu.
Svećenik: N., uzimaš li N. za svoju ženu?
Mladenac: Uzimam.
Svećenik: Obećavaš li joj vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti?
Mladenac: Obećavam.
Svećenik: Hoćeš li je ljubiti i poštovati u sve dane života svoga?
Mladenac: Hoću.
Svećenik: N., uzimaš li N. za svoga muža?
Mladenka: Uzimam.
Svećenik: Obećavaš li mu vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti?
Mladenka: Obećavam.
Svećenik: Hoćeš li ga ljubiti i poštivati u sve dane života svoga?
Mladenka: Hoću.
(Zatim svećenik, dobivši privolu, rekne:)
Gospodin vam bio dobrostiv, potvrdio privolu što je pred Crkvom očitovaste, ispunio vas svojim blagoslovom. Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.
Svi: Amen.
Svećenik: Blagoslovio Gospodin ove prstene što ćete ih jedno drugome predati u znak ljubavi i vjernosti.
Svi: Amen.
Mladenac: N., primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i vjernosti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Mladenka: N., primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i vjernosti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Svećenik: Predraga braćo! Pomolimo se i smjerno zazovimo Božji blagoslov nad ove mladence; neka ih Bog dobrostivo ogrije svojom pomoći pošto ih je obdario vjenčanim otajstvom.
Pitanja i zadaci:
- U nekoliko rečenica, svojim riječima, izrazi biblijsko i crkveno shvaćanje ženidbe i braka. Opiši smisao i svrhu ljubavi i braka u ljudskom i Božjem naumu.
- Koji je najvažniji trenutak u činu sklapanja ženidbe?
- Tko podjeljuje sakrament ženidbe?
- Na koji je način sakrament ženidbe – svjedočenje za Krista?
- Što je veliki problem za društvu i Crkvu s obzirom na sakrament braka?
- Kako sveti Pavao apostol (Ef 5,25-33) promatra sakrament braka?
- Kako ti u odnosu na sve navedene tvrdnje promatraš sakrament braka? Što je za tebe sakrament ženidbe – braka?
- Katekizam Katoličke Crkve, Hrvatska biskupska konferencija – Glas Koncila, Zagreb, 1994.
- A. Adam, Uvod u katoličku liturgiju, Hrvatski institut za litugijski pastoral, Zadar, 1993.
- M. Pranjić, Na izvorima. Vjeronaučni udžbenik za treće godište srednjih škola, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 1995.
25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 31Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. 33Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.
(Ef 5,25-33)
Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske i anđeoske govorio,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!3I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.4Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;7sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.8Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.11Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.12Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
(1 Kor 13)