"Bit ćete mi svjedoci" (misije)

Kada se Gospodin Isus Krist opraštao od svojih učenika prije odlaska u nebesku slavu kod Boga Oca, svojim je učenicima ostavio dragocjenu i važnu poruku. Dovoljno je citirati završetak Matejeva ili Markova evanđelja:

₁₄Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.

₁₅I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. ₁₆Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. ₁₇A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, ₁₈zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro."

₁₉I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

₂₀Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.

(Mk 16,14-20)

Vrh gore u Galileji s koje se Isus oprostio s učenicima ostavivši im nalog da šire njegovu riječ po cijelom svijetu. Prelijepo mjesto hodočašća u Izraelu.

Svjedočenje za Krista nastavilo se i po smrti apostola. Ništa nije moglo zaustaviti širenje Božje riječi. Već krajem prvog stoljeća nastale su prve službe: biskupi, prezbiteri (svećenici), đakoni. Mnogo drugih vjernika svjedočilo je za Krista i njegovu poruku. Za Krista su gotovo svi svjedočili. Tko god je osjetio poziv od Boga, makar to bila neka ropkinja ili siromah, svjedočila bi ili svjedočio bi o Spasitelju.

Mnogi misionari posvetili su se služenju

bližnjima u Africi, posebno siromašnima.

Biti misionar u dalekoj zemlji znači živjeti s tamošnjim ljudima, živjeti s njima i za njih.

Tako malo-pomalo govorimo o misionarima. Tko su misionari? Misionari su svi vjernici koji žive, svjedoče i govore o živome Bogu u Kristu koji mijenja čovjeka. Kada kažemo „misionar“, obično ljudi misle na svećenike koji djeluju u dalekim zemljama (Azija, Afrika, Južna Amerika...). Ipak, Božja ljubav ne poznaje granica. Bog može djelovati i djeluje u svakome vjerniku. Svatko tko je osjetio ljepotu vjere i milosti Božje, pozvan je tu vjeru svjedočiti i braniti.

Može li se biti misionar u svojoj sredini, u Zagrebu? Potpuno je jasno da je ta mogućnost – i stvarnost i potreba. Područje misija veže se uz onaj prostor gdje čovjek boravi, gdje radi, gdje živi. Možemo sanjati o nekim dalekim svjetovima, ali pozvani smo ovaj naš hrvatski „svijet“ učiniti ljepšim i boljim. Pozvani smo braniti vrednote vjere, dobrote, rada, poštenja, časti ovdje i sada. Ta je potreba tim veća ima li se u vidu neobično vrijeme u kojemu živimo... Nije li npr. velika i sveta „misija“ pomoći nekome ovisniku, možda čak i prijatelju, koji luta, koji traži, koji propada? Nije li misija „otvoriti“ nekome oči za duhovni svijet, za svijet dobrote Božje? Naravno, nije uvijek dovoljno govoriti. Potrebno je mudro živjeti i svjedočiti – svojim djelima i ustrajnom molitvom.

Božićni ukrasi na Trgu Jelačića. Kada će se

dogoditi vjernički prijelaz iz običaja u život?