Vjekovna težnja mnogih ljudi svih naroda, vremena i prostora bila je dosegnuti božansko biće – doći do Boga. Bilo koji narod, pleme ili skupina ljudi u svojoj povijesti njegovala je razne obrede, običaje, rituale prizivanja božanskog bića. Premda postoje razlike u vjerovanju i u obredima, neobično je da je čovjek uvijek bio religiozan od davnih čovjekovih predaka pa do suvremenog čovjeka 21. stoljeća.


Dan danas ljudi određenim tehnikama, molitvama, meditacijama, obredima, činima pokušavaju doživjeti duhovno iskustvo dodira s neizrecivim bićem. Postoji opasnost da čovjek zaluta u svome traženju Boga. Bog može postati projekcija svojih ideja, roditelja, mašte. Neki ljudi pred nesigurnošću u spoznaji Boga okreću se ateizmu – ne vjeruju u Boga. Ateisti tako vjeruju da Bog ne postoji. Zanimljivo je da čak i oni vjeruju, vjeruju da Bog ne postoji. Nemoguće je ne vjerovati. Vjera je duboko u svakom čovjeku prisutna da je mnogi nisu ni svjesni...
Pitamo li, zašto su milijarde ljudi vjerovale u boga ili bogove, a mnogi i dan danas vjeruju, postoje mnogi odgovori. Jedan od važnih odgovora svakako je život. Život naš na Zemlji nosi mnogo tajna, nepoznanica. Okružuje nas priroda sa svim svojim ljepotama. Sam čovjek biće je koje svojim savršenstvom snažno upućuje na Boga. Svaki je čovjek čudo, jedinstven i neponovljiv. Čovjek je velika tajna, tijelo i duh – mozak. U sebi nosi duboku čežnju za životom, za istinom, za spoznajom...


I priroda i čovjek (kao dio prirode) svjedoče o nevidljivom temelju i uzroku svega što postoji – o Bogu. Bog se objavljuje po prirodnim zakonima, po svijetu, po glasu savjesti, po dobroti, ljubavi. Navedeno neizravno otkrivanje Božje nazivamo – naravnom ili prirodnom objavom Božjom. Čovjek po učenju Crkve i Biblije prirodnim svjetlom razuma promatrajući svijet oko sebe i u sebi može spoznati da Bog postoji (po njegovim tragovima!).
Biblija ide korak (veliki korak) dalje. Ona svjedoči o izravnom Božjem otkrivanju (objavljivanju) čovjeku. Kako se Bog objavljivao? Objavljivao se postupno, promišljano. Bog se u Starom zavjetu objavio Abrahamu, Mojsiju, Davidu, raznim prorocima. U Novom zavjetu Bog se na najsavršeniji način objavio (otkrio čovjeku) po svome Sinu – Isusu Kristu.


Čudesnim znakovima i događajima, pobjedama i preokretima preko odabranih ljudi Bog je, o čemu svjedoči Biblija, zahvaćao u ljudsku povijest. Božje izravno otkrivanje zapisano u Bibliji a prihvaćeno vjerom nazivamo nadnaravnom ili nadprirodnom objavom. Bog se objavio čovjeku kao Jedan Bog, kao neizreciva Ljubav – zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga.
Biti kršćanin – katolik znači prihvaćati naravnu i nadnaravnu objavu. Objava je Božji govor čovjeku na neizravan i izravan način. Objava je Boga nešto veliko i neizrecivo što nadilazi skromne riječi. Bog uvijek ostaje veći od onoga što o njemu možemo reći ili tvrditi. Potrebno je biti ponizan...


Netko će pitati, govori li Bog i danas. Nekoji
učenici znaju pitati, zašto se danas Gospodin ne objavljuje, „ne govori“, ne čini čuda, ne izvodi sjajna znamenja... Možemo odmah odgovoriti da Bog stalno govori samo je pitanje – čujemo li njegove riječi, želimo li ih čuti. Biblijsko čudo nije nešto što bi bilo protiv prirodnih zakona. Sama priroda kao djelo Božje odražava neizrecivog Tvorca u svojim temeljima i ljepotama.
Njemački je filozof Imanuel Kant rekao da su dva najvažnija dokaza da Bog postoji: „zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni“. Prvi se dokaz odnosi na prirodu i svijet oko nas, a drugi na savjest koja neminovno zove da činimo dobro, kojoj se moramo pokoriti da bismo bili sretni. Uvijek je dobro i lijepo tražiti Boga u dobroti i ljepoti ljudi oko nas, u nama samima.


Za kršćane – katolike je neupitno da se Bog objavljuje po Svetom pismu – Bibliji. Zato je potrebno malo-pomalo svaki dan čitati pismo Božje čovjeku i čovječanstvu. Iskustvo Boga događa se u iskrenoj molitvi, u zahvalnosti, u djelima dobrote, na nedjeljnoj misi i svakoj drugoj euharistiji, u zajednici vjernika. Najsnažnije iskustvo (objava) Boga događa se u Kristu – kada drugujemo s njime i nasljedujemo njega i njegove ideale...
Pitanja i zadaci:
- Što znači objava Božja?
- Što je naravna, a što nadnaravna objava Božja?
- U čemu je razlika tih dvaju objava?
- Gdje si najsnažnije doživjela / doživio objavu Boga u vlastitome životu?
Jahve - moja baština
Ps 16.
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
2Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar,
nema mi blaženstva bez tebe!"
3Za svetima što su u zemlji
sav plamtim od čežnje!
4Gomilaju patnje moje
koji slijede bogove tuđe.
Ja im ljevanica nalijevat' neću,
ime im spominjat' neću usnama.
5Jahve mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
6Na divnu zemlju padoše mi konopi,
vrlo mi je mila moja baština.
7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
8Jahve mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
9Stog' mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
10Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.