Kao što je Stari vijek (od 1. do 4. stoljeća) imao sv. Benedikta – redovnika i promicatelja duhovne obnove diljem ondašnje Crkve i sv. Antuna opata – redovnika-pustinjaka koji se povukao u pustinju kada se Crkva počela bogatiti, pokazujući pravi put – put siromaštva i jednostavnosti, tako je i Novi vijek (od 16. do 21. stoljeća) imao Majku Tereziju koja se brinula za bolesne, ostavljene, siromašne i papu Ivana Pavla II. – promicatelja dijaloga, praštanja, vjere i promjena. Svako je razdoblje imalo svoje svece (tisuće i tisuće pravednika Božjih).
Netko će pitati, što je sa Srednjim vijekom (od 5. do 15. stoljeća).Kako tumačiti bogatstvo i raskoš institucije koja bi trebala nasljedovati Kristov primjer siromaštva, dobrote i jednostavnosti? Ono što muči današnje srednjoškolce (i ne samo njih) – negativni primjeri Crkve kroz povijest, mučilo je i sv. Franju Asiškog u Srednjem vijeku. Želio je Crkvu u duhu Evanđelja, u duhu Kristova učenja. Nije napustio Crkvu, a nije se ni pomirio s trenutnom situacijom. Prepoznao je sebe kao dio Crkve i odlučio mijenjati Crkvu. Kako? Jednostavnošću – počevši od sebe.
Prema jednoj pripovijesti, dok je šetao pokraj crkvice Sv. Porcijunkule u Assizu, doživio je neobičan susret. U maloj i skromnoj praznoj crkvici jasno je čuo glas: „Franjo, Franjo, popravi mi crkvu jer se počela rušiti!“. Sveti je Franjo doista popravio o svom trošku tu malenu crkvicu, ali je ubrzo prepoznao u tome tajanstvenom glasu puno uzvišeniju zadaću. Osjetio se pozvanim obnoviti Crkvu koja se iznutra počela „rušiti“.
Osnovao je red Male braće – red propovjednika koji je izbliza nastojao nasljedovati Isusov primjer služenja svakome čovjeku u potpunom siromaštvu, jednostavnosti i poniznosti. Red Male braće imao je skroman početak, ali se ubrzo počeo širiti. Dobio je odobrenje od tadašnjeg Pape. Mnogi mladići umjesto u „bogate“ svećenike odlazili su u „siromašne“ franjevce. Uskoro su krenule razne reforme unutar „običnog“ klera kojima je bio cilj obnoviti svećeništvo. Doista se radilo na obnovi u kojoj su prednjačili franjevci.
Dan danas franjevci su najrašireniji crkveni red u svijetu i kod nas. Dakako, ne treba zaboraviti ni druge svećeničke i redovničke družbe. Osim franjevaca u sredini Srednjega vijeka (12. / 13. st.) nastaju dominikanci. Osim siromaštva postali su poznati kao veoma učeni i marljivi svećenici. Tijekom povijesti nastale su stotine drugih ženskih i muških redovničkih zajednica i redova. Crkva se postupno obnavljala i pomlađivala. Proces obnove Crkve trajno traje i po novim svećenicima i redovnicima.
Brojne divne svetice i sveci rođeni su i odrasli unutar Crkve. Sav svoj život posvetili su Bogu, Crkvi i čovjeku. Dovoljno je spomenuti franjevca sv. Antuna Padovanskog – vrhunskog propovjednika i oštrog kritičara svake nepravde (13. st.). Veliko mnoštvo vjernika okupilo bi se čim bi govorio Antun. Imao je tako snažan i dojmljiv nastup da su se ljudi vraćali s propovijedi „novi i obnovljeni“. Sve je to bilo u Srednjem vijeku – u potpunoj vjernosti Bogu, čovjeku i Crkvi... Bog je uvijek govorio i govori kroz svoje svece, pravednike i proroke...
Pitanja i zadaci:
- Na koja se tri razdoblja dijeli crkvena povijest? Koja stoljeća uključuju?
- Navedi svjetle (i svetačke) likove prvog i trećeg razdoblja crkvene povijesti.
- Navedi svetačke likove Srednjega vijeka.
- Protumači kontekst i kontrast nastanka franjevačkog reda.
- Opiši lik sv. Franje i širenje Red male braće.
- Tko je bio sv. Antun Padovanski?
- Koja je duhovna poruka svetačkih likova i obnove Crkve?
- Odaberi ulomak Franjine „Pjesme brata Sunca“ koji ti se najviše sviđa i zapiši u bilježnicu. Možeš napisati svoju molitvu ili pjesmu.
PJESMA BRATA SUNCA
Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinomu pripada, Svevišnji,
dok čovjek nijedan dostojan nije ni da ti spomene ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom Gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puino:
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po batu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj vedrini
i po svakom vremenu tvojemu
kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri Vodi.
Ona je korisna i ponizna,
draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Ognju
koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan,
silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi,
slatke nam plodove, cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima
koji praštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gopsodine moj,
po sestri nam tjelesnoj Smrti
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu.
A bležni koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj
jer druga smrt im nauditi neće.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.
(sv. Franjo Asiški)