Ne samo svećenici i vjeroučitelji već i svi drugi savjesni vjernici mogu biti žalosni zbog opadanja prakticiranja vjere. Ne mali broj mladih i odraslih ljudi udaljava se iz crkve. Nakon primanja krizme mladi zaboravljaju župni vjeronauk i misu. Katkad se čini da je na misi najviše djece i starijih osoba. Ljudi u punoj snazi i najljepšim godinama kao da se stide svoje vjere, svojih obećanja danih na krštenju i krizmi.
Pitamo se, zašto se neki ljudi (ne svi!) udaljuju od vjere i Crkve. Katkad su možda krivi sami crkveni službenici (svećenici, vjeroučitelji i dr.) ako ne žive svoju vjeru i ne svjedoče vlastitim primjerom ono što propovijedaju. Čak i kada to je razlog, ne postoji opravdanje za napuštanje vjere i sakramenata. Netko na misu ne ide zbog svećenika, župnika već zbog zajedništva u Kristu, zbog Krista, zbog sebe. Krist je taj koji zove na primanje sakramenata. Krist je u središtu. Krist vodi nebeskom Ocu. Sve se to događa u Duhu Svetome.
Na pitanje, zašto ljudi ne prakticiraju vjeru obredima (sakramentima), nije lako naći odgovor. Više je odgovora. Ipak, najvažniji je razlog – nedostatak vjere. Npr. jedno je otići na misu, a drugo je slaviti misu – uživjeti se u susret sa živim Kristom. Našim današnjim vjernicima nerijetko nedostaje dovoljno vjere. Nedostaje svijest da je Bog s nama – Emanuel; što je zapravo bit Božića. Božić je vjerovanje da je Bog doista došao k čovjeku. Mnogi ga nisu ni prepoznali, a on je ipak došao prije više od 2000. godina.
Taj isti Krist koji je prije više od 2000. godina došao u Betlehem, dolazi i svake nedjelje k svojim učenicima. Krist dolazi kao uskrsli i živi Gospodin – Spasitelj. Pitanje je, „vjerujem li Kristu?“. „Vjerujem li da Bog doista postoji i da me čeka u sakramentu ispovijedi, u pričesti, u bolesničkom pomazanju, na krizmi, u ženidbi?“. „Jesam li spreman čuti Isusove riječi nakon uskrsnuća: 'Blago onima koji ne vidješe, a ipak vjeruju'“.
Vrijeme je da se obnovi vjera u snagu sakramenata. Točnije rečeno, vrijeme je da se obnovi vjera u Boga koji djeluje po sakramentima. Nije dovoljno vjerovati u Boga, već vjerovati Bogu. Potrebno je u potpunosti darovati sebe Gospodinu, slušati njegovu svetu riječ, primiti Spasitelja i prihvatiti ga kao najveće dobro.
Glede djelotvornosti sakramenata postoji jedna zagonetka. Netko će pitati, vrijedi li više sakrament koji je „podijelio“ svećenik koji je „uzoran“ vjernik od onoga koji možda ni ne živi svoju vjeru. Svi će jednako odgovoriti – sakramenti jednako vrijede. Sva djelotvornost sakramenata dolazi od Boga a ne od onoga koji ih dijeli (oruđe u rukama Božjim). Bog je i uzrok i cilj primanja sakramenata. Dakako, pretpostavlja se da primatelj sakramenata želi primiti sakrament i da vjeruje, a da „djelitelj“ sakramenta živi vjeru.
Pitanja i zadaci:
- Kako je navedeno u tekstu, zašto mnogi vjernici ne prakticiraju svoju vjeru? Slažeš li se?
- Što je po tebi glavni uzrok da mnogi vjernici ne sudjeluju redovito u sakramentalnim slavljima?
- Zašto jednako vrijede sakramenti koje su „podijelili“ svećenici koji različito (bolje i lošije) žive svoju vjeru?
- Tko je uzrok i cilj primanja sakramenata?
- Od kuda dolazi djelotvornost sakramenata?
- Ono što nema u tekstu: Kako djeluju sakramenti (kao djelotvorne pojavnosti)?
Dođi Duše Presveti.
Duše ljubavi i mira.
Tebe kojeg smo primili na krštenju i krizmi,
molimo te, ojačaj vjeru u svima nama.
Ne dopusti da dragocjeni plodovi spasenja
koji dolaze po sakramentima
budu daleko od današnjih vjernika.
Ne dopusti da vjernici svoju vječnu sreću
zamjene prolaznim i ispraznim stvarima.
Učvrsti one koji malakšu u vjeri,
osnaži malovjerne u pravovjerju,
probudi uspavane, obrati zalutale.
Učini naša sakramentalna slavlja
djelotvorna u našim životima.
Dođi Duše Presveti.
Blagoslovi sve na putu vjere, nade i ljubavi.
Amen.