Za većinu religija cilj svih vjernika jest – doći do božanskog bića, doći do Stvoritelja. Pitanje je, je li to moguće. Kako čovjek može doći do Boga? Čovjek prirodnim svjetlom razuma može zaključiti da Bog postoji: netko je morao stvoriti svijet. Ništa ne postoji samo od sebe. Kršćani vjeruju ne samo da se Boga može spoznati po stvorenom svijetu, već i da je Bog ušao u taj stvoreni svijet, ušao u ljudsku povijest, činio čuda, mijenjao vrijeme. To se događalo od Abrahama, Mojsija, Davida, Izaije i dr. sve do Krista kao vrhunca objave. Susret s Bogom uvijek se događao preko posrednika, preko medija, osobe, na simboličnoj razini.
Za svoga zemaljskog života Krist je ustanovio sakramente. Ono što se dogodilo jednom na drvu križa – Kristova smrt i kasnije uskrsnuće – postaje prisutno za sve vjernike po sakramentima. Sakramenti su most – sveza između proslavljenog Krista i nas ljudi na ovom zemaljskom putovanju.
Netko će reći: „Bogu se možemo svugdje moliti, ne trebaju nam sakramenti“. Tada kao katolici odgovaramo: „Da, Svemogući je svugdje nazočan. Bog je duh. Možemo se svugdje moliti. Ali Bog je na poseban način prisutan po sakramentima jer ih je sam ustanovio da bi bio sa svojim vjernicima u vjeri i zajedništvu“.
Sakramenti se događaju na dvostrukoj razini: zemaljskoj i nebeskoj, tjelesnoj i duhovnoj. Bog koji je Svemoguć ne treba sakramente. Nama ljudima sakramenti su potrebni zbog naše tjelesnosti. Kao što je Krist Spasitelj jer je i Bog i čovjek, tako su i sakramenti spasonosni jer uključuju i božansku i ljudsku razinu.
Tjelesnu, tvarnu, materijalnu razinu čini tvar (materija) koja se koristi kod nekog sakramenta, npr. voda kod krštenja. Izgovaranje riječi, molitva nad vodom, obred krštenja čini duhovnu razinu (forma): „N.N., ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. „Amen!“. Katolici vjeruju da tada doista Bog biva u simboličnoj obrednoj gesti prisutan. Zato je potrebna živa vjera i potpuno prihvaćanje Boga...
Sakramenti nisu puki obredi, tradicija, običaji već su ponajprije susreti sa samim Bogom, susreti sa živim Kristom. Definicija sakramenata je da su „sakramenti – susreti s Kristom u simboličnim činima Crkve“. Druga poznata definicija sakramenata kaže da su „sakramenti – vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti“. Sakramenti su darovana razmjena i prožimanje ljudskog i božanskog, ograničenog i vječnog, materijalnog i duhovnog na simboličnoj razini.
Crkva vjeruje da je sam Krist ustanovio svih sedam sakramenata. Sakramenti se dijele na:
- sakramente kršćanske inicijacije
(krštenje, potvrda, euharistija),
- sakramente ozdravljenja
(pomirenje, bolesničko pomazanje),
- sakramenti u službi zajednice
(sveti red, ženidba).
Pitanja i zadaci:
- Po čemu mnogi ljudi (neovisno o vjeri) mogu zaključiti da postoji Bog?
- Kako kršćani – katolici mogu zaključiti da postoji Bog?
- Koji je odnos između sakramenata i Kristove žrtve na križu?
- Koji je odnos između sakramenata i proslavljenog Krista na nebu?
- Ako Bog može svugdje biti prisutan, zašto postoje sakramenti?
- Kome su i zašto potrebni sakramenti?
- U čemu se sastoji dvostruka razina sakramenata?
- Kako definiramo sakramente (dvije osnovne, najvažnije definicije)?
- Kako se dijele sakramenti?
Hvala ti, Bože, na daru ovih riječi.
Hvala ti, na daru čitatelja, učenika, učitelja.
Hvala ti, što možemo razmišljati o tvojoj svetoj prisutnosti.
Hvala ti, Bože, što te možemo tražiti.
Hvala ti, što si nam ostavio znakove i simbole tvoje blizine.
Hvala ti na sakramentima.
Hvala ti na tvojim tragovima ljepote u prirodi.
Hvala ti, što nas zoveš svojim spasonosnim riječima po sakramentima.
Pomozi nam da sakramenti budu put prema tebi, dobri Bože, i našim bližnjima.
Zahvaljujemo na svim tvojim sakramentima i darovima.
Koji živiš i kraljuješ, svemogući Bože, u sve vijeke vjekova.
Amen.