Problematika odnosa spolnosti i ljubavi između žene i muškarca svu svoju složenost i težinu dobiva u graničnim situacijama života – ljubav, rađanje, bolest, zdravlje, prekid života, smrt... Granična pitanja medicine, etike i religije nazivamo graničnim jer se nalaze na granici života, granici znanja i iskustva. Npr. pitanje pobačaja nije pitanje koje bi ovisilo o odgovoru pojedinca („što tko misli“). Kako se radi o osjetljivim i važnim područjima života, potrebna je krajnja ozbiljnost, odgovornost i savjesnost. Potrebno je tražiti i naći prave odgovore u duhu istine.
Granična pitanja medicine, etike i religije vezana su uz pitanje pobačaja, kontracepcije, eutanazije, predbračnih spolnih odnosa, homoseksualnosti, umjetne oplodnje... Ova tema nema nakanu obuhvatiti svu složenost tematike. Postoji obilje literature o ovim važnim pitanjima. Za početak dovoljno je dati smjernice za daljnje promišljanje u duhu medicine, etike i religije...
Ako netko pita, zašto religija (ne samo kršćanska!) istražuje spomenuta pitanja, možemo odgovoriti da je to zato što je život svetinja i dar od Boga. Vjera je tako širok i dubok pojam da obuhvaća sva pitanja života u namjeri zaštite života, zaštite dostojanstva osobe i ljubavi. Čovjek ako je doista vjernik (ne samo na papiru) ne može odvojiti vjeru od života (ljubavi, spolnosti, zdravlja...). Osim toga, u ovoj temi istražujemo ne samo stavove Crkve (religije), već i medicinske i etičke postavke. Život treba štititi, braniti...
A) Pobačaj
Medicinski gledano sve se više ide smanjenju broja pobačaja. Osim zbog prekida života nerođenog djeteta, pobačaj je rizičan zbog života same žene. Pobačaj kao takav može ostaviti razne rane i kasne komplikacije (mogućnost kasnije neplodnosti, infekcije, krvarenja i dr.). Premda je za liječnike pobačaj najmanje poželjan način reguliranja trudnoće, zakonom pobačaj ipak nije zabranjen zbog bojazni od ilegalnih pobačaja (povećanja smrtnosti žena).
Vjernički i etički gledano najveća vrednota za čovjeka je život. Život je velik dar Božji. Bog je jedini gospodar života. Čovjek ne daje sebi život. Čak ni roditelji nisu apsolutni gospodari života. Svjesno počinjeni pobačaj znači prekid nedužnog ljudskog života (težak grijeh). Suvremene spoznaje iz medicine potvrđuju kako su već u ranoj trudnoći (prva dva mjeseca trudnoće) određene mnoge osobine djeteta (spol, osobnost, boja očiju, rad srca, rad mozga...). Vjernik u duhu tolerancije treba štititi i braniti život od prirodnog početka (začeća) do kraja.
Embrij u drugom mjesecu trudnoće
Oplođena jajna stanica
B) Kontracepcija
S medinske (i svake druge) perspektive treba se zaštititi od spolno prenosivih bolesti. Tri su glavna načina zaštite: poznavanje partnera, redoviti pregledi, apstinencija, kontraceptivi. Nisu svi kontraceptivi jednako sigurni (pouzdani). Najopasnije je rizično ponašanje bez bilo kakve zaštite. Sve je veći problem spolno prenosivih bolesti koje ostavljaju teže ili trajne posljedice (npr. neplodnost). Apstinencija je još uvijek najsigurniji put zaštite. Nažalost, nije lako ostvariva.
Etički i vjernički rečeno, treba se zaštititi od svake pogibli i bolesti čuvajući svoje zdravlje i zdravlje bližnjih. Kršćanska tradicija obično preporuča čistoću prije braka i vjernost u braku. Kontraceptivna sredstva su upitna posebno ako su abortivna, tj. ako onemogućuju nastavak trudnoće. Treba ih razlikovati od sredstava koja samo sprječavaju da doće do trudnoće. Ni ta se sredstva ne preporučaju ako odvajaju spolni čin od čina ljubavi. Unutar braka preporuča se praćenje prirodnog ciklusa (ne)plodnosti žene.
Embrij djeteta u ranoj fazi trudnoće
C) Eutanazija
U doslovnom prijevodu znači „dobra, lijepa smrt“. Izvršiti eutanaziju značilo bi omogućiti bolesnim i trpećim ljudima „lijepu i dobru smrt“. Medicinski gledano, razlikuje se aktivna od pasivne eutanazije. Dok se aktivnom eutanazijom izravno prekida ljudski život, pasivnom eutanazijom se zaustavlja umjetno održavanje života kod nepovratno bolesnih osoba (bez svijesti i mogućnosti bilo kakvog oporavka). U novije doba ide se liberalizaciji zakona glede eutanazije. Ipak, u većini zemalja Europe i svijeta, eutanazija, barem ona aktivna, još je uvijek zabranjena.
Kršćanski mislioci reći će da je svaki trenutak života darovan. Od samoga početka do prirodnog kraja život je dragocjen i treba ga štititi. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Posebno je blagopokojni Papa Ivan Pavao II. isticao vrijednost prihvaćanja patnje i nošenja križa. Patnja je sastavni dio života. Kršćani trebaju povezati svoju patnju s Kristovom. Treba se boriti protiv patnje ali treba također braniti prava bolesnih, siromašnih, starih i umirućih. Svatko ima pravo na život i pomoć drugih...Život je svetinja od početka do kraja!
D) Predbračni spolni odnosi
Svaki čovjek bira svoj životni put, a spolnost kao važno čovjekovo obilježje određuje svakoga kao osobu. Problem medicinski nastaje, prije svega, zbog posljedica odnosa. Liječnici upozoravaju na potrebu opreza: poznavanje partnera, po potrebi apstinencija odnosno odgovarajuća kontraceptivna zaštita. Razmjerno velik broj spolno prenosivih bolesti kao i ne malen broj pobačaja u tinejdžerskoj dobi upozorenje je za sve.
Ne samo zbog mogućnosti prijevremene trudnoće (ili još gore pobačaja) kao i spolnih bolesti, spolni odnosi kod mladih (posebno maloljetnih osoba) nisu dobri po crkvenom učenju zbog cjeline i same biti ljubavi. Niti postoji ljubav na probu niti se može spolni čin odvajati od čina ljubavi. Ljubav ima svoje dostojanstvo i vrijednost koje uključuje slobodu i odgovornost. Osim toga, kršćani su pozvani živjeti novu kvalitetu ljubavi u čistoći i vjernosti. Spolnost je u službi ljubavi, služenja, darivanja, povjerenja, života i odgovornosti.
E) Homoseksualnost
Pitanje je, zašto neki ljudi svoju spolnost ostvaruju na drukčiji, istospolni način. Ne ulazeći u razne detalje, medicinski gledano, obično se navodi više (mogućih) uzroka: genetski faktor (nasljeđe), određene rane i događaji iz ranog djetinjstva, neadekvatan odgoj, slobodan izbor i dr. Po nekim statistikama svaka 35. žena odnosno svaki 25. muškarac posjeduje istospolne osobine. Po drugim istraživanjima oko 10 %. Nerijetko će pojedinci pokušati prikriti tu osobinu.
U duhu vjere i nauka Crkve potrebno je uvažiti dva osnovna načela. Prvo je, ne suditi čovjeka (kao osobu). Drugo je, ne može se odobrito ono što je neprirodno. S jedne je strane, neprihvatljivo i loše osuđivati druge i rugati im se zbog svoje bolesti (ako se radi o bolesti). S druge strano također je neprihvatljivo i loše da dvije žene ili dvojica muškaraca žive zajedno kao u braku. To se protivi naravi ljudske ljubavi koja je (po dvotisućljetnom učenju Crkve ali i općenitom shvaćanju) usmjerena osobi suprotnog spola. Osobe s istospolnom sklonošću pozvane su na svetost u čistoći i nošenju svoga križa. Dakle, treba razlikovati stanje u kojem se nalazi pojedinac (i bez svoje krivnje) od čina koji moralno nisu dopustivi (grijeh).
F) Umjetna oplodnja
20. stoljeće sa svojim tehničkim napretkom omogućilo je parovima bez vlastite djece razne načine umjetne oplodnje. Obično razlikujemo homolognu od heterologne oplodnje. Homologna oplodnja uključuje korištenje reproduktivnog materijala između samih partnera. U heterolognoj oplodnji imamo treću osobu koja sudjeluje npr. u nošenju i rađanju djeteta (npr. surogat majka).
Crkveni stavovi ne prihvaćaju ni homolognu ni heterolognu umjetnu oplodnju. Ni jedan ni drugi način ne odgovaraju biti bračne ljubavi, bračnog zajedništva, dostojanstva osobe i dostojanstva rađanja. Dijete je dar! Dijete je osoba, čudo života od početka. Dijete se „ne može naručiti“. Kao što je rekao Papa Ivan Pavao II. za svojeg posjeta Hrvatskoj – ne postoji pravo na dijete, već samo pravo djeteta. Velika je opasnost zbog propadanja embrija, zamrzavanja, pitanja identiteta, mogućnosti manupulacija...
Pitanja i zadaci:
- Formuliraj vlastita pitanja (makar i kritička) nakon čitanja problematike graničnih pitanja medicine, etike i religije. Što nije jasno? S čime se slažete, a s čime ne? Zašto?
- U kakvom su odnosu stavovi i tvrdnje medicine, etike i religije?
- Zašto je ova tema promišljana na tri područja: medicina, etika i religija? Zašto nisu navedeni samo stavovi religije ili samo stavovi medicine?
- Svojim riječima formuliraj šest navedenih područja (pitanja) u šest odgovora (etičko-vjernički stav).
- Zašto se Katolička crkva (kao i većina drugih religija) aktivno uključila u spomenutu problematiku (raspravu)?
- Kako protumačiti biblijski tekst iz Rim 7,21-25.8,5-27?
Iz Poslanice Svetog Pavla apostola Rimljanima
21Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.24Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.
5Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 7Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
Djeca Božja po Duhu (Rim 8,14)
14Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
Određeni za slavu (Rim 8,18)
18Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. 21Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.
26Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.
Zahvaljujemo Gospodinu na daru mladosti,
na daru prijateljstva, na daru zaljubljenosti,
na daru ljubavi i života.
Gospodinu preporučamo svoju sadašnjost
i svoju budućnost, svoje nade i radosti,
svoje teškoće i probleme.
Molimo da časno živimo gradeći kulturu
ljubavi, vjernosti, pravde, zdravlja,
sreće i mira.
Molimo da nikada ne zaboravimo
vrijednost Kristove žrtve za sve nas
i vrijednost novoga života u Kristu.
Neka nas Gospodin blagoslovi
i ojača na našem životnom putu
odrastanja, sazrijevanja i učenja.
Amen.