Koliko puta s mladim i odraslim osobama čovjek može diskurati na temu „vjera, misa i dobrota“. Netko će kazati da je moguće biti dobar vjernik bez mise. Drugi će dodati da je moguće biti dobar čovjek bez mise, obreda, sakramenata. Čini se kao, iz spomenutih komentara, kao da su obredi suvišni., da je vjera sama po sebi dovoljna.
Pored uvodnih misli nemoguće je zanijekati da premda je najvažnije ono što se događa u nutrini, važno je i ono što se izvana manifestira. Prijateljstvo, ljubav, vjernost konkretizira se u konkretnim djelima dobrote i zajedništva. Loše je ostati samo na riječima, a nikada ne pokazati djelima ono u što se vjeruje i što se u duši nosi.
Vjera i dobrota se mogu i trebaju konkretizirati molitvom, misom, ponašanjem, poniznošću, milosrđem. U protivnom vjera je obična apstrakcija i filozofija. Kako kaže sveti Jakov apostol: „Vjera bez djela je mrtva u samoj sebi“. Osim toga, treba znati da sakramenti nisu samo izvanjski obredi već simboličko kazivanje onoga što se u tome trenutku stvarno događa.
Navještena riječ Božja u misnim čitanjima nije samo podsjećanje na ono što je Bog nekoć (davno) činio za svoj narod, već i ono što sada čini za svoj narod, za svoje miljenike. Iskrena molitva, misa, dobrota, zajedništvo, rad i služenje prekrasan je odgovor Bogu i konkretna potvrda onoga što živimo i vjerujemo. Preko sakramenata događa se darivanje plodova otkupljenja, događa se milost – ljubav i snaga Božja...
Vjera se može i treba konkretizirati djelima – izrazima vjere. Ista vjera, nažalost, ranjava se konkretnim djelima i izrazima nevjere, nezahvalnosti i zla. Klasičan izraz za povredu vjere jest grijeh. U temelju je grijeha čovjekova nezahvalnost Bogu i čovjeku, neozbiljnost, površnost. Čovjek se olako rukovodi drugim ljudima, modi, trenutku...
Grijeh može biti teži i lakši ovisno o tome u kojoj mjeri ranjava najveću ljubav na svijetu – ljubav Božju. Bog nije taj koji želi suditi i osuditi čovjeka, već ga što prije vratiti u zajedništvo sa sobom. Strahota je grijeha što čovjek usprkos tolikim darovima od Boga svjesno mu okreće leđa i sebi ugrožava sadašnjost i budućnost... Postoji i „neoprostivi grijeh“ – grijeh protiv Duha Svetoga. Označava ustrajnost u zlu i grijehu – tvrdoću srca – gubitak sebe.
Praznovjerje, gatanje, magija, lakomost, materijalizam, ovisnost, nasilje, psovke, preljubi, grubost, ružne riječi, nedisciplina ranjavaju odnos prema Bogu i ljudima (često i sebi). Umjesto nabrajanja grijeha treba se prepustiti ljubavi Božjoj u sakramentu pomirenja (ispovijedi). Potrebno je da se dogodi obraćenje – čvrsta odluka za život u ljubavi, u ljubavi Božjoj...
Pred svim kušnjama i izazovima života potrebno je ostati osoba, imati svoje Ja, ostati čvrst i nepokolobljiv. Od mnogo ponuda koje nam nosi svakodnevica pozvani smo naći prave ponude života, prave prijatelje, pravu vjeru, pravi svjetonazor, prave odluke i pravi život... Sakramenti su snaga Božja koja nam pruža snagu i energiju za hod kroz život, kroz naše zemaljsko putovanje...
Pitanja i zadaci:
- Slažeš li se s uvodom da je moguće biti dobar vjernik bez sakramenata ?
- Zašto je na temelju teksta (između redova) teško biti dobar čovjek i vjernik bez sakramenata?
- Na što se odnose izrazi kršćanske – biblijske vjere?
- Na što se odnose povrede svoje katoličke vjere?
- Zašto je važna navještena riječ Božja na misi?
- Što se događa preko sakramenata?
- Što je zapravo grijeh?
- Kakav je to „neoprostivi grijeh“?
- Kako se nositi s kušnjama i izazovima života?
14Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. 18Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću." 20Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? 21Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 24Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.
(Jak 2,14-26)