Sakramenti se nikada do kraja ne mogu ni protumačiti ni opisati. Sakramenti su u konačnici neiskazivi jer su simboli. Simbol nadilazi i riječi i definicije. Sakramenti su simboli gledani iz ljudske i božanske perspektive. Zato je korisno ući u svijet simbola, u svijet zbilje koja otvara nova obzorja.
Najbolji je put u zbilju simbola i u zbilju sakramenata – put predanja, put osluškivanja, poniranja, put tišine i promatranja. Bog se prema Bibliji u svojoj neizrecivosti ne otkriva čovjeku ni u buci oluje, ni u strašnom potresu, ni u velikoj vatri, već u običnom lahoru – povjetarcu (simbolu). Bog ostaje veći od bilo koje ljudske riječi.
Veoma dobar način za ulazak u svijet simbola jest meditacija. Govorimo o meditaciji koja je u duhu Biblije. To nije istočnjačka meditacija koja teži oslobođenju od svih ideja i pojmova, već meditacija koja uživa u ljepoti stvorenoga svijeta otkrivajući tragove Stvoritelja. Stvoreni simboli postaju mjesto susreta ljepote i istine, dobrote i mira, tišine i riječi.
Meditacija simbola odvija se na jednostavan način. Dovoljno je odabrati primjeren motiv (npr. fotografiju), zaustaviti se nad tim motivom. Slijedi boravak u tišini, promatranje, šutnja, poniranje. Dobro je moći se što više uživjeti u odabranu (darovanu) zbilju. Nakon određenog vremena dogođeni dojmovi i ideje prenose se na papir...
Između ostataka snijega nazire se novi život – visibaba, vjesnik proljeća. Svjetlo koje obasjava i topi snijeg je ono isto koje budi iz sna cvijet. Boja cvijeta jednaka je boji snijega. Svojom ljepotom cvijet odražava kontrast: svjetlo – tamno, toplo – hladno, život – smrt, zima – proljeće, surovost – nježnost. Cvijet zbog svoje malenosti i jednostavnosti ostaje gotovo nezapažen. Otkriva se skromnom prolazniku, ljubitelju prirode, istine i ljepote.
Pokraj mora nalazi se put, kameni put. To je staza koja pruža lijep pogled na more. To je staza kojom se prošli mnogi šetači, mnogi turisti, mnogi prolaznici i sportaši. Pitanje je, gdje su oni sada. Hoće li ponovno proći istim putem? Hoće li se vratiti na ovu stazu, na ovo more? Pitanje je, također, što je iza puta. Kamo vodi put? Kamo vodi staza? Ima li staza kraj? Što nas čeka s druge strane? Nije li ta staza slika našega života? Ne znamo što nam nosi budućnost, ne znam što nam nosi život, ne znamo što nam nosi novi dan.
Daleko od grada, od žurbe, galame i nervoze pruža se pogled na mirno i tiho more. Mali osamljeni grebeni i hridi otvaraju put velikome moru. Ipak, ni ono nije neograničeno. U pozadini se vide planinski vrhunci s nešto oblaka na vrhu. Između kopna, hridi i mora nazire se u daljini čamac koji se upušta u izazov putovanja. Nazire se bezbrižnost, uživanje i ugodno putovanje...
Prekrasna žitna polja vraćaju nas u vrijeme djetinjstva, u vrijeme odrastanja, u vrijeme igre i zajedništva. Svi se klasovi otvaraju prema nebu. Čekaju žetvu. Svu toplinu i sunčev sjaj prenose u plodove. Iz plodova nastaje kruh, hrana, život. Tajna života događa se u prirodi, tišini, miru. Događa se čudo života, čudo pretvorbe. Svaka je pričest dio, komadić željenog života, mira i zajedništva.
Pitanja i zadaci:
- Kako bi u jednoj rečenici formulirala / formulirao, što je meditacija simbola?
- Na koji se način odvija meditacija simbola?
- Od četiri navedena primjera meditacije simbola – odabrati jednu fotografiju. Nakon meditacije nad odabranom fotografijom (ilustracijom) izraziti svoje dojmove i doživljaje: Što vidim na fotografiji?, Koja je najvažnija misao, ideja fotografije?, Koja je poruka fotografije?
- Na temelju odabrane fotografije (simbola) napiši vlastitu iskrenu molitvu ili pjesmu.
Hladnoća.
Katkad se osjećamo sami, slabi, bespomoćni.
Oko nas nadvija se tama, studen, mraz.
Želimo nešto mijenjati, obnavljati, a ostajemo na početku.
Gledamo nepravdu, nerazumijevanje, otpor.
Muče nas sumnje, nevjera i strah.
Želimo odustati.
Tražimo svjetlo, tražimo nadu.
Čini se kao da je zlo pobijedilo.
Hladnoća i tama čini se jačom od topline i svjetla.
Ipak, negdje u daljini vraća se slika cvijeta, vjesnika proljeća.
Gledamo život kako se budi, kako se sjaji svojom ljepotom.
Znamo nismo sami.
Život će doći.
Proljeće će doći.
Treba izdržati, izdržati studen.
Pozvani smo vjerovati i čekati svjetlo.
Hvala ti, dragi Bože, što nas ljepotom cvijeća na kraju zime
Podsjećaš da živimo u nadi i strpljenju.
Pouči nas mudrosti.
Ohrabri nas na putu života.
Ojačaj nas na putu dobrote.
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.