„Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno u ove dane, progovori nama u Sinu“ (Hebr 1, 1-2). Netko bi nakon ovoga citata iz Biblije mogao pitati, govori li i danas Bog ili ako govori, na koji način govori. Možemo li čuti Boga, osjetiti njegovu prisutnost, doći do Neizrecivoga?
U želji da susretnemo Stvoritelja moramo priznati svoju ograničenost – samo smo ljudi. Mnogo toga nas veže uz zemlju i zemaljsko. Ipak, nikako ne treba zaboraviti da je, prema Bibliji, Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. Čovjek je sličan samom Bogu, prije svega, po svojoj savjesti koja ga potiče da uvijek čini dobro a izbjegava zlo.
Čovjek je na neki način – simbol Boga živoga jer ima besmrtnu dušu. Čovjek može voljeti, može stvarati, popravljati, graditi, radovati se i ići naprijed. Može darovati osmijeh, pruženu ruku, može zagrliti, ohrabriti i darovati drugoga. Može razmišljati, pitati se o smislu, postavljati bezbrojna pitanja svojom (danom – zadanom) inteligencijom.
Čovjek može biti dobar put do Boga ukoliko živi po naumu Božjem. Taj isti čovjek može biti i zapreka na putu do Boga ukoliko se okrene grijehu, sebičnosti, mržnji, osveti, ispraznosti. Zato Bog još u Starom zavjetu odabire proroke – pojedince koji će živjeti vjeru i dobrotu na uzoran način. Njima povjerava svoju spasonosnu riječ za druge ljude.
Proroci su u Starom zavjetu činili razne znakove, geste i simbole. Ozdravljali bi bolesnike, govorili na poseban i životan način, spašavali ugrožene, očitovali čudesnu Božju moć, borili se za pravdu i istinu. Svjedočili su potpuno i predano. Bili su ljudi, Božji glasnici – ljudi pravednici.
Već su proroci Starog zavjeta najavili Pravednika iz budućnosti koji će donijeti konačnu pravdu i sreću, dokinuti ropstvo, uspostaviti narušen raj čovjekovim grijehom, donijeti spasenje i svjetlo do kraja zemlje. Krist je u Novom zavjetu obećani Mesija. Za mnoge je ljude Krist bio prorok, izvanredan prorok. Za kršćane, Isus Krist nije samo prorok već i Bog i čovjek. Krist je simbol susreta s Bogom. U njemu je ujedinjeno nebo i zemlja, vječno i zemaljsko, Bog i čovjek.
Krist je ne samo put do Boga, već je i on sam Bog. Ipak, svoje božanstvo nije izričito isticao već je na znakovnoj i simboličnoj razini očitovao svoju jednakost s Bogom što je kod ondašnjih slušatelja izazvalo veliko zanimanje i razne reakcije. Krist je liječio bolesne, uskrisavao mrtve, siromasima propovijedao Radosnu vijest... Na simboličan je način pokazao da se sa samo 5 kruha i 2 ribe može nahraniti 5000 ljudi. Bogu ništa nije nemoguće. Potrebna je samo vjera, čvrsta i živa vjera.
Konačno, Krist je ustanovio Crkvu, okupio oko sebe apostole i učenike, povjerio im vlast naučavanja i širenja simbola Božje prisutnosti. Krist je ustanovio sakramente. Obećao je svojim učenicima da će s njima biti u sve dane do svršetka svijeta. Prisutan je po svojoj Crkvi i po njezinoj simboličnoj prisutnosti u svijetu.
Pitanja i zadaci:
- Što pisac poslanice Hebrejima govori o Božjoj objavi (Hebr 1, 1-2)?
- Po čemu je čovjek sličan Bogu?
- Kako se Bog na simboličan način objavljivao u Starom zavjetu?
- Kako se Bog na simboličan način objavljivao u Novom zavjetu?
- Kako je Krist i danas prisutan u svijetu?
- Koji ti je događaj iz Biblije najdomljiviji način Božje objave?
Konačno se objavljuješ.
Objavio si se, svemogući Bože, prije više od 2000 godina.
Ipak, ne vjeruju svi ni danas.
Katkad ni ja ne vjerujem.
Padam pod teretom vlastitih sumnji.
Ti me ni tada ne napuštaš.
Poznaješ moju slabost i moju želju za usponom.
Ne dopusti da gubim vjeru.
Pomozi mi da poput proroka i apostola budem blizu tebe, Kriste.
Pomozi mi da vjerujem, da te mogu prepoznati u tvojoj Crkvi.
Ne dopusti mi da se odijelim od tebe i od tvojih učenika u Crkvi.
Ojačaj duh vjere i duh zajedništva.
Budi sa mnom i s mojim bližnjima u sve dane do svršetka svijeta.
Neka ovaj svijet bude drukčiji i ljepši po vjeri i dobroti.
Hvala ti, Isuse.