Prekrasno i toplo proljeće, svečane haljine i odijela, pjevanje crkvenog zbora, dolazak biskupa, fotografiranje i snimanje, darovi, susreti i ručak, zasigurno su uspomene koje su trajno ostale po primanju potvrde ili krizme. Toga je dana doista bilo lijepo i svečano. Taj je događaj ostao u trajnom sjećanju i uspomeni.


Sakrament potvrde velik je događaj i za pojedince i za roditelje krizmanika i za kuma i za vjerničku zajednicu. Ipak, bila bi šteta kada bi taj sakrament pamtili samo po darovima, odijelima i dekoraciji a izostavili najvažnijeg subjekta sakramenta potvrde – Duha Svetoga. Bilo bi krivo kada bi sporedno i izvanjsko zamjenilo ono najvažnije što se događa iznutra snagom i milošću Božjom.
Problem je što se u današnje vrijeme ne mali broj ljudi po primanju potvrde udaljava od Crkve. Sakrament koji ih veže uz Crkvu, sakrament kojim potvrđuju svoju vjernost krsnim obećanjima, sakrament kojim postaju odrasli i zreli kršćane postaje nešto sasvim drugo. Zar je moguće da netko zaboravlja na dar i milost Duha Svetoga? (...)
Ipak, nikako se ne smije suditi. Samo je Bog taj koji smije suditi o vjeri čovjeka. Vjera je neizrecivo događanje između pojedinca i njegove savjesti, s jedne strane i Boga, s druge strane.


Mladi čovjek u doba adolescencije (srednje škole) nerijetko prolazi kroz razne promjene i preobrazbe. Mnogo se toga dovodi u pitanje pa i sama vjera. Na neki način nestaje vjera djetinjstva. Stoga je važno upravo u kriznim godinama odrastanja ostati otvoren Duhu Božjem. Vrijeme adolescencije može biti dragocjeno vrijeme nastanka nove odrasle i zrele vjere uz pomoć Duha Svetoga. Zato je važno ići redovito na misu, moliti se, čitati Sveto pismo, družiti se s ljudima vjere i duha, čitati i promišljati duhovnu literaturu, dubinski proučavati vjeronauk, rasti u Duhu.
Nakon što krizmanik dođe do odrasle i zrele vjere, doći će trenutak kada će trebati biti kum. Možda se taj trenutak dogodije i ranije. Tada dolazimo do problema kumstva. Što znači biti kum? Je li za kuma najvažnije bogatstvo, ugled, poznanstvo ili je važnije svjedočanstvo u vjeri i ljubavi? Koji je kriterij kod izbora kumova? Koliko su kumovi svjesni svoje odgovornosti? Umjesto daljnje analize, preporuča se, dobro proučiti pismo mogućeg krizmanika – poziv na kumstvo. Pitanje je: prihvatiti kumstvo ili ne? Svatko neka po savjesti nađe najbolji odgovor u duhu evanđelja, u duhu vjere i odrastanja.

???
...
Dragi rođače…
Pišem ti zbog posebnog razloga. Vjerujem da ćeš mi u tome moći pomoći. Znaš da ću uskoro navršiti petnaest godina, uskoro ću i u drugi razred. Znaš i moje starce! Postali su dosta zahtjevni. Sad hoće kako nisam išao prije, da idem na firmu, krizmu ili kako se to već zove. Što ti ja znam! Uglavnom hoće da to bude u proljeće, ove godine, dakako. Na vjeronauku mi je svećenik rekao da si nađem kuma. Moja obitelj je bogata. Imam priliku za dobre i bogate kumove. Ali nitko nema sakramente ili su samo kršteni. Znam da ti imaš veze s Crkvom i da bolje znaš kako stvari idu. Iskreno govoreći, već mi je toga dosta. Želio bih da to što prije zbavim i da si nađem kuma. Želio bih da mi kum budeš ti!
Što god odlučiš, javi mi! Bit ću zahvalan! Bok, rođače!
Tomislav N.
Pitanja i zadaci:
- Koje je tvoje najvažnije iskustvo i sjećanje na sakrament potvrde?
- Što je po tvom mišljenju razlog da određen broj krizmanika ne pristupa ozbiljno sakramentu?
- Da primiš pismo poput pisma Tomislava, bi li prihvatio kumstvo. Može li se odbiti kumstvo?
Može li se prihvatiti ovakvo kumstvo? - Napiši sastavak – „Pismo Tomislavu“. Odgovor na upit oko kumstva.
U pismu pokušaj obrazložiti svoj pogled na sakrament, izraziti vjeru i stavove vezane uz ovaj sakrament kršćanske punoljetnosti.
Dođi Duše Presveti, Bez božanstva tvojega,
s neba nas posjeti čovjek je bez ičega,
zrakom svoje milosti. tone sav u crnom zlu.
Dođi Oče ubogih, Nečiste nas umivaj,
djelitelju dara svih suza srca zalivaj,
dođi srca svjetlosti. vidaj rane ranjenim.
Tješitelju tako blag, Mekšaj ćudi kamene,
ti nebeski goste drag zagrij grudi ledene,
pun miline hlade tih. ne daj nama putem zlim.
Umornima odmore, Svim što vjeru imaju,
u vrućini lahore, što se u te ufaju,
razgovore žalosnih. sedam svojih dara daj.
Sjaju svjetla blaženog, Daj nam krepost zaslužnu
sjaj u srcu puka svog, i smrt lijepu, blaženu,
napuni nam dušu svu. daj vjekovit svima raj.