Biblija kao najčitanija knjiga na svijetu pruža svim čitateljima i tražiteljima istine, vjere i mudrosti nepresušno blago otkrivanja, promišljanja, meditacije, duhovnosti. Biblija mnogo daje onima koji iskreno traže smisao života i ljubavi u Knjizi nad knjigama. Sveto pismo mnogo daje ali i traži. Knjiga nad knjigama traži poštovanje, upućenost, znanje, vjeru i poniznost. Brzo i površno čitanje najčitanije knjige može razočarati.
Često se na vjeronauku mogu čuti pitanja: „Kako se svijet razvio ako je Kain ubio Abela?“, „Kako je svijet nastao u samo šest odnosno sedam dana?“, „Je li doista postojala Noina arka?“, „Što je Judino evanđelje?“, „Je li današnja Biblija vjerodostojna?“, itd. Za one koje možemo zvati vjeroznancima – vjeroučenicima problema nema ili barem ne bi trebalo biti. Velika je radost i bogatstvo moći se služiti znalački Biblijom. Naravno, nikada nećemo sve znati. Sveto je pismo vrelo nepresušnih ideja i misli.
Biblija ima svoj kod – znak kojim ju treba čitati. Biblija se ne može tumačiti svojevoljno („kako se tko sjeti“). Postoje zakonitosti i pravila u susretu s biblijskim tekstovima. Ne smije se zaboraviti da je Sveto pismo nastalo u određenom vremenu na određenom prostoru. Glede nastanka svijeta u sedam dana treba reći da Biblija nije znanstvena knjiga koja poučava o razvoju života na Zemlji, već prvotno riječ Božja koja u svemu pa i u razvoju života tumači smisao i svrhu svega što postoji.
Spomenuti broj sedam je u kontekstu Biblije simboličan broj koji označava puninu i savršenstvo. Vjerni Židov neće reći da je nešto kazao 100-tinu puta, već 7 puta. U sedmi je dan Bog prema Bibliji počinuo – odmarao se. Sedmi je dan posvećen Gospodinu. Poruka je jasna – dan Gospodnji (nedjelja) postaje dan posvećen Bogu. Sve što čovjek čini u ostalih 6 dana (rad, stvaranje) dobiva svoj puninu i smisao upravo po nedjelji. Vjernici su pozvani nedjeljom se zahvaliti Gospodinu za sva dobra, moliti za oprost, pomiriti se s drugima, gajiti zajedništvo, odmoriti se... Mentalitet semitskog / biblijskog čovjeka veoma je konkretan i slikovit za razliku od grčko-rimskog mentaliteta koji je više apstraktan.
Na studiju katoličke teologije (znanosti o Bogu i čovjeku u svjetlu vjere) postoje posebne biblijske znanstvene discipline koje s raznih pozicija tumače Bibliju. Prethodno kratko tumačenje o broju sedam pokazuje što znači poznavati biblijski kod – biblijski govor. Simbolika je i u samom imenu. Riječ „Biblija“ dolazi od grčke riječi „HE BIBLOS“ što znači knjiga. Netko bi rekao vrlo skromno. Toliko nas knjiga okružuje (!!!). Kada je netko jako dobar čovjek, znamo vrlo jednostavno reći da je ona / on – čovjek. Mnoge knjige mogle bi imati uzor u Knjizi nad knjigama – Najknjizi.
Biblos – stara fenička luka
pokraj današnjeg Bejruta –
vezana uz početke našeg alfabeta
(pismenosti, kulture)
i riječi „Biblija“ (Knjiga)
Drugi naziv za Bibliju – Sveto pismo dolazi od grčke riječi „HE GRAFE“ što označava „pismo“. U samoj Bibliji na mnogo se mjesta biblijski ljudi pozivaju na Pismo ili Pisma. Sveto je pismo kolijevka pismenosti ali one pismenosti koja odgaja, koja nadahnjuje, koja stvara, koja mijenja, koja je sveta...
Sveto se pismo dijeli na dva osnovna dijela: na Stari i Novi zavjet. Stari zavjet označava vrijeme priprave i očekivanja Isusa Krista. Stari zavjet uključuje mnoge događaje: govore o stvaranju svijeta, prvome grijehu, obnovi saveza, pozivu Abrahama, izlasku iz egipatskog ropstva, sklapanje Sinajskog saveza, primanje Dekaloga (Deset zapovijedi ili Deset riječi), nastanak izraelskog naroda, vjernost i nevjernost odabranog naroda Božjeg, izgnanstva starozavjetnog naroda, buđenje svijesti o obnovi Izraela, očekivanje Mesije koji će u budućnosti donijeti obnovu Raja...
Sinajsko gorje – mjesto starozavjetne objave Božje
Praotac Abraham i trojica anđela
Središnji događaj Starog zavjeta jest sklapanje Sinajskog saveza. Stari se zavjet sastoji od 46 knjige. Knjige Starog zavjeta dijele su na Petoknjižje (prvih pet knjiga Biblije), na mudrosne knjige (npr. Knjiga izreka, Knjiga mudrosti), na proročke knjige (knjige proroka Izaije, Jeremije, Danijela...), na povijesne knjige (1. i 2. knjiga o Samuelu gdje npr. susrećemo govor o Samsonu i Dalili, raznim događajima....) i psalme (kojih ima točno 150 i neka su vrsta molitvenog pjesništva i pouzdanja u Boga).
Novi zavjet se sastoji od 27 knjiga. Novozavjetne knjige se također dijele na različite književne vrste. Prve četiri knjige Novoga zavjeta su evanđelja (po Mateju, Marku, Luki i Ivanu), povijesni spis (Djela apostolska), poslanice (Pavlove, Petrove, Ivanove...), apokaliptička knjiga (posljednja knjiga Biblije – Otkrivenje). Središnji je događaj Novog zavjeta Isusova muka, smrt i uskrsnuće. Novi zavjet uključuje događaje: navještaj Ivana Krstitelja, dolazak Krista, njegovo utjelovljenje, rođenje i rast, njegov nauk, sklapanje Novog saveza.
Krist – nositelj novozavjetne Radosne vijesti
Osim navedenog, Novi zavjet govori o silasku Duha Svetoga na apostole, o nastanku i širenju mlade Crkve. Apostoli svojim poslanicama (posebno sveti Pavao) poučavaju vjernike o moralnim dužnostima, o novom životu u Kristu uskrslom. Posebno je interesantna i zagonetna posljednja knjiga Novog zavjeta – Otkrivenje ili Apokalipsa. Govori o budućnosti svijeta i čovječanstva, Crkve i vjernika u Kristu kao i o konačnom uništenju zla i zlih na ovome svijetu na koncu povijesti i nastanku novog neba i nove zemlje.
Stari zavjet pisan je ponajviše na hebrejskom, manje na grčkom i aramejskom jeziku. Novi zavjet izvorno je pisan na (staro)grčkom jeziku. S vremenom su nastali prijevodi. Prvo se dogodio prijevod Starog zavjeta s hebrejskog na grčki jezik. Taj se najstariji prijevod zove Septuaginta. Sv. Jeronim iz Dalmacije zaslužan je za prijevod Svetog pisma s grčkog jezika na latinski jezik. Spomenuti se prijevod zove Vulgata. Tijekom stoljeća dogodili su se mnogi prijevodi. Do danas Biblija je prevedena na više od 2000 jezika i narječja.
Nikakav „Da Vincijev kod“, „Judino evanđelje“ i druge knjige ne mogu osporiti temelje i vrijednost današnje Biblije. Biblija koju danas imamo nastajala je u veoma dugom razdoblju od 1300. god. prije Krista do 100 god. nakon Krista, dakle oko 1400 godina. Krajem prvog stoljeća oblikovao se današnji kanon (mjera, mjerilo) Biblije. Današnja Biblija ima, kako je navedeno, ukupno 73 knjige (46 + 27). Sveto se pismo temelji na Sinajskom, Vatikanskom, Petrogradskom, Oksfordskom i drugim kodeksima (rukopisima).
Veoma je važno znati da je Sveto pismo nastalo unutar Crkve kao knjiga Crkve. Kristov nauk apostoli su širili prvo usmeno. Tek u drugoj polovici prvoga stoljeća nastaju evanđelja i drugi novozavjetni spisi (između 60. i 100. god. nakon Krista odnosno 30-tak godina nakon njegove smrti i uskrsnuća). Prva je Crkva određene spise prihvatila kao nadahnute i smjerodavne za život vjernika. Drugi spisi nisu ušli u kanon Biblije a neki su odbačeni kao neistiniti (lažni, iskrivljeni), npr. Judino evanđelje.
Biblija – Novi zavjet nastala je unutar Crkve, a Crkva je rasla snagom Kristova Duha i njegova nauka – Evanđelja. Crkva se Kristova osjeća pozvanom od Krista širiti njegovu Radosnu vijest – Evanđelje ljudima svih vremena i prostora. Usmeno prenošenje vjere i nauka Crkve nazivamo Predajom. Vjernici svoju vjeru crpe iz Predaje i Svetog pisma. Jedno i drugo potrebno je za cjelovitu vjeru. Za bolje upoznavanje Biblije potreban je osobni angažman (čitanje u miru i tišini), ali i slušanje homilije – propovijedi na misi, praćenje vjeronauka i kršćanske – biblijske (crkvene) literature...
Konačno, potrebno je uvijek imati na umu da je Biblija – remek djelo svjetske književnosti. Osim što je Sveto pismo – nadahnuta riječ Božja – put u spasenje i vječni život, ono je i djelo izvanredne umjetničke kakvoće i vrijednosti. Npr. opisi stvaranja svijeta iz Knjige postanka vrijedni su prozno-poetski zapisi. Da bismo ih mogli dešifrirati u svojoj tajanstvenosti osim vjere, potrebno je ući u svijet ljepote, umjetnosti, duha, traženja. Psalmi su prekrasni poetski izričaji koji zahvaćaju duboke ljudske i životne teme. Novozavjetne prispodobe Kristov su doprinos svjetskoj književnosti.
Pitanja i zadaci:
- Zašto je učenje i iskustvo (znanje) Crkve potrebno pri tumačenju Biblije?
- Od kojih riječi dolaze riječi „Biblija“ i „Sveto pismo“? Što te riječi znače?
- Koje važne događaje uključuje Stari zavjet?
- Koje važne događaje uključuje Novi zavjet?
- Koliko knjiga ima Stari a koliko Novi zavjet?
- Što je središnji događaj Starog a što Novog zavjeta?
- Na kojim je jezicima u svoja dva dijela izvorno napisana Biblija?
- Što je Septuaginta, a što Vulgata?
- Na koje se književne vrste (skupine) dijeli Stari a na koje Novi zavjet?
- Na koliko je jezika prevedeno Sveto pismo?
- Koliko je godina nastajala Biblija?
- Što je Predaja i zašto je važna?
- Što znači kada kažemo da je Biblija književno-umjetničko djelo?
- Što je Isusov doprinos svjetskoj književnosti?
Sijač (Mt 13,3b-9)
"Gle, iziđe sijač sijati. 4I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 5Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. 7Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. 8Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk."
9"Tko ima uši, neka čuje!"
Tumačenje prispodobe o sijaču (Mt 13,18-23)
18"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. 23Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."