Neki je teolog rekao da Biblija raste zajedno s čitateljem. U prethodnim smo temama o Svetom pismu mogli uočiti mladost i aktualnost riječi Božje koja nikada ne zastarjeva. Jednom je Krist rekao da će prije proći nebo i zemlja nego njegove riječi. Riječ je Božja uvijek djelatna. Nikada se ne vraća natrag bez ploda. Za Bibliju riječ ne označava samo skup slova s nekim značenjem, već znači događaj, stvaranje, promjenu. Rječju je Gospodnjom stvoreno nebo i zemlja. U početku svega bila je Riječ...
Svaki je biblijski tekst na neki način otvorena struktura koja poziva na promišnjanje, na promjenu, na pouzdanje, na životno tkanje. Kršćani – katolici pozvani su rasti zajedno s rječju Božjom. Biti katolik znači biti otvoren Božjemu Duhu koji govori i dan danas kroz riječi Svetoga pisma. Bog govori kroz nadahnuće, nutarnje poticaje, promjene koje se događaju katkad kroz samo jednu rečenicu ili dio rečenice Knjige nad knjigama.
Različite književne vrste Biblije traže različit pristup (usp. prethodnu temu). Ne možemo na isti način čitati i tumačiti izvješća o stvaranju svijeta, Isusove prispodobe, psalme, proročke knjige, apokalipsu itd. Ipak, svi tekstovi otvaraju prostor pojedinačnom i zajedničkom iskustvu. Biblija ne želi samo opisati događaje koji su se zbili stvarno ili metaforički (u prenesenom značenju), već želi uvesti čitatelja u događanje koje je trajno aktualno i značajno – prošlo, sadašnje i buduće.
Dobri katolici, vjerotražitelji, trebali bi u svakome danu odvojiti dio vremena (npr. desetak minuta) za čitanje Svetoga pisma. Netko je jednom pitao, kako čitati Pismo. Drugi je jednostavno odgovorio da su dva načina: čitati od početka do kraja Bibliju ili čitati ono mjesto koje se otvori. Šalu u stranu, hvalevrijedan je savjet da se riječ Božja u Svetom pismu čita polako, postupno, više puta.
Može se npr. odabrati jedna knjiga Starog ili Novog zavjeta. Svakoga dana pročita se jedan ulomak. Posebno su značajna evanđelja koja duboko uvode u iskustvo vjere i druženja s Kristom. Nakon što se više puta pročita ulomak, slijedi meditacija, šutnja, poniranje, promišljanje. Dobro je pitati se: „Što mi Gospodin želi reći po ovome tekstu?“, „Koja me misao, rečenica, riječ osobno pogodila?“, „Koja mi rečenica najviše govori?“. Nakon što se nađemo pred tom rečenicom, nastojimo razmatrati spomenutu riječ / rečenicu – ljudsku i božansku. Prepuštamo se prisutnosti Gospodina koji govori po svojoj riječi. Dobro je da razmatranje nad biblijskim ulomkom završi spontanom (osobnom, svojom) molitvom i molitvom Gospodnjom (Očenaš).
Biblija se u ulomcima može čitati u tišini vlastite sobe ali i zajedno sa svojim ukućanima (obitelji, prijateljima). Posebnu snagu i vrijednost riječ Božja ima u liturgiji – na nedjeljnoj misi. Svako biblijsko čitanje na misi završava komentarom: „Riječ je Gospodnja!“. Biblijski tekstovi koji se čitaju na misi su navještaj. Nisu samo sjećanje na ono što se dogodilo, već su uprisutnjenje biblijskih događaja. Vjernička zajednica postaje dio Božjeg spasenjskog događanja.
Veoma je važno, potrebno i vrijedno ići redovito na misu (svakako nedjeljom). Tada riječ Božja iz Svetoga pisma postaje doista dio vlastitog života, dio odrastanja i sazrijevanja. Homilija (propovijed) pomaže u ispravnom i dubljem razumijevanju riječi Božje. Vjernik se na misi hrani riječju i kruhom Božjim koji daje vječni život. Kao što je hrana potrebna za život i rast, tako je i euharistija (misa) potrebna za čovjekov duhovni život i rast.
Duhovni rast vjernika trajan je proces. Rast u vjeri ne završava primanjem krštenja i krizme, nego tek tada počinje u pravom smislu riječi. Vrijedno je i potrebno ulagati u svoje tijelo, u svoju snagu, zdravlje, mišiće. Tijelo nije nevažno. I ono je stvoreno, dano je na dar. Psiha je također važna. Treba njegovati zdrave – pozitivne misli. Naći mira za sebe. Odmarati se i radovati životu. Važna je i duhovna razina. Po njoj je čovjek ono što jest. Ulagati samo u tijelo, a zanemariti svoju duhovnu dimenziju bio bi veliki propust. Čovjek nikada ne bi u potpunosti ostvario čovještvo, kao biće stvoreno na sliku Božju.
Nedjeljna misa pruža mnoge korisne poticaje i nadahnuća za tjedan koji počinje. Životvorna riječ Božja koja stvara i mijenja događa se po bogoslužju. Važno je slušati. Važno je čuti. Ne živi čovjek samo o kruhu, već o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božja. Značajno je ne ostati srca tvrda, ostati zatvoren i pasivan. Čudo vjere i ljubavi po riječi Božjoj koje uvodi u zajedništvo s Bogom trajan je poziv za sve kršćane...
Pitanja i zadaci:
- Što znači kada kažemo da Biblija raste zajedno s čitateljem?
- Što znači biblijski citat da čovjek ne živi samo o kruhu, već o svakoj riječ koja izlazi iz usta Božjih (Mt 4,4)?
- Kako čitati i slušati riječ Božju kod kuće?
- Kako čitati i slušati riječ Božju u crkvi na misi?
- Koje je značenje navještaja biblijskih tekstova (čitanja) na misi?
- Kako tumačite Iz 55,10-11?
Iz knjige proroka Izaije
10"Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, 11tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."
(Iz 55,10-11)
Gospodine, biti u tebi, to je sve.
To je sve, to je savršenstvo, to je spas.
Tjelesne oči zatvoriti,
oči srca otvoriti
i uroniti u tvoju prisutnost.
Sabrat ću sebe i svoje rastresenosti
i povjeriti se tebi.
sebe stavljam u te
kao u veliku ruku.
Nije mi potrebno govoriti da me ti čuješ.
Ne treba mi brojiti čega nemam,
ne treba te podsjećati,
niti ti treba govoriti što se na ovom svijetu događa
i za što nam je sve potrebna tvoja pomoć.
Htio bih šutjeti umjesto svih
što trče, što buče, što su rastreseni,
imati vremena umjesto svih što vremena nemaju.
Sa svim osjetilima i mislima čekam
da ti dođeš.
Gospodine, u tebi biti, to je sve
što za sebe molim.
Time sam izmolio sve što mi treba
za vrijeme i za vječnost.
Što god je moja molitva bivala pobožnija i ustrajnija,
sve manje sam imao što govoriti. I na kraju –
posve sam umuknuo.
I, postao sam –
Slušalac.
A to je nešto posve suprotno od govora.
Ispočetka sam mislio da moliti znači govoriti.
A naučio sam da moliti ne znači ni samo šutjeti.
Moliti znači slušati.
Tako je to:
moliti ne znači slušati sebe kako govoriš;
moliti znači utihnuti, šutjeti i čekati
dok nas Bog ne čuje.
Sören Kierkegaard
(iz knjige Jörga Zinka: Kako danas moliti,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 21988.)