(„Krv mučenika – sjeme kršćanstva“)
Povijesni Isus i osnivanje Crkve
- Isus Krist povijesna je osoba; rođen je otprilike 4. ili 5. god. prije naše ere u Betlehemu., a umro je na križu u Jeruzalemu za Poncija Pilata 14. ili 15. nisana između 30. i 33. godine naše ere
- osim evanđelja i poslanica i nekršćanski povijesni izvori svjedoče o Isusovom postojanju: povjesničar Tacit (djelo Anali) iz 2. st., Plinije Mlađi (pismo caru Trajanu) iz 2. st., Svetonije (djelo Život Klaudijev) iz 2. st., židovski pisac Josip Flavije - 1. st.
- Krist je želio Crkvu; nju je ustanovio propovijedajući novi Božji svijet, okupljajući oko sebe učenike, birajući dvanaestoricu apostola s Petrom na čelu; u njegovoj je osobi postavio prvo-ovlaštenog pastira
- sv. Pavao životnu zajednicu vjernika s Kristom vidi u slici tijela Crkve kojemu je Krist glava
- najdublja tajna Crkve leži u njenoj sličnosti s Isusom; u njoj se nastavlja Kristovo spasenjsko djelo
- Crkva sudjeluje u odnosu napetosti između božanske svetosti i ljudske slabosti; ne samo oko Crkve već i u svakom od njezinih vjernika odvija se dramatska borba između božanskog i ljudskog, između svetog i nesvetog, između spasa i propasti; Crkva je Crkva svetih i Crkva grešnika; pojedino razdoblje Crkve mjeri se već prema tome koliko je bilo blizu Kristovu životu
Pobjedonosni hod mlade Crkve od Jeruzalema do Rima
- ljubavlju ispunjeni život Pracrkve cvao je u Jeruzalemu - dvanaest apostola sa sv. Petrom okupljali su oko sebe članove novog Božjeg naroda
- kršćani su u svojim privatnim stanovima "lomili kruh i uzimali hranu vesela i priprosta srca" (Dj 2, 46) i tako slavili euharistiju
- Petar je osnovao rimsku crkvenu zajednicu (na čelu je svih popisa rimskih biskupa koji su već tada imali posebno mjesto)
- kršćanstvo se vrlo brzo širilo; učenje da su svi ljudi međusobno braća i sestre, da im je Bog Otac, a Krist Spasitelj, da su svi ljudi slobodni i da su pozvani izgrađivati novi Božji svijet, u ondašnje doba robova naišlo je na veliki odjek i prihvaćanje
- progoni kršćana u 3. st. još nisu bili gotovi, a već je bilo gradova koji su bili skoro u potpunosti kršćanski (kršćanstvo se brzo širilo pored teških progona kršćana)
Progoni kršćana u Rimskom carstvu
- u strahu za svoju carsku vlast koja se zasnivala na moći, pljački i ropstvu, rimski su vladari tražili razne povode za progone kršćana: kršćani se npr. nisu htjeli klanjati caru kao bogu, nisu se htjeli odreći slavljenja nedjeljne euharistije čak ni po cijenu vlastita života! (koju su slavili u tajnosti - u katakombama, ispod zemlje)
gore Neron
u sredini Marko Aurelije
dolje Dioklecijan
Tok progona:
- progoni nedužnih kršćana od strane Rimljana dijele se na tri razdoblja:
- 1. razdoblje - do 100. god.; prvi veliki progon, onaj Neronov bilo je užasno nasilje okrutnog tiranina koji je krivnju za požar Rima (srpanj 64.) svalio sa sebe na kršćane; naredio je smaknuće mnogih kršćana, a to je priredio u svojim vrtovima narodu za zabavu; među žrtvama bili su i sv. Petar i Pavao; taj progon nije imao nikakvu pravnu osnovu; car Domicijan također je progonio kršćane
- 2. razdoblje - od 100. do 250. god.; bilo je mirnih razdoblja, ali i razdoblja jačih progona; kršćani su bili progonjeni za careva Marka Auerilija i Septimija Severa, te ostalih vladara; poznati mučenici iz ovog razdoblja su sv. Ignacije Antiohijski, sv. Justin - filozof, sv. Polikarp Smirnski, Lyonski mučenici i dr.
- 3. razdoblje - od 250. do 311. god.; car Decije želio je ponovno učvrstiti rimsku drevnu vjeru - naredio je da svi stanovnici carstva moraju žrtvovati rimskim bogovima zbog neke pošasti; pravi kršćani nisu htjeli vršiti poganske obrede; neki su pokleknuli, a drugi su ustrajali u svojoj vjeri; carevi Gal i Valerijan nastavili su nakon Decija progoniti kršćane; car Dioklecijan (284-305) 303. god. započeo je najkrvaviji i najstrašniji od svih dosadašnjih progona koji je imao za svrhu potpuno istrebljenje kršćanstva; jaki progoni ojačali su kršćansku vjeru koja se već proširila cijelim carstvom; već 305. god. u nekim dijelovima carstva obustavljeni su progoni, a u travnju 311. god. car Galerije izdao je glasoviti edikt o toleranciji i priznao kršćanstvu pravo na opstanak riječima. "i neka odsad budu kršćani"
Konstantinovski preokret
- car Konstantin, obraćenik, 313. god. izrekao je Milanski program tolerancije u obliku «reskripta» kojim je kršćanstvu priznata ravnopravnost s ostalim religijama; uslijedilo je posve novo vrijeme za kršćanstvo - vrijeme slobode i mnogih mogućnosti za djelovanje; 380. god. car Gracijan na Zapadu i car Teodozije na Istoku proglasili su kršćanstvo državnom vjerom (vrijeme velikih promjena!)
- sada je kršćanstvo postala glavna religija u Carstvu
car Konstantin
drevna Salona pokraj Splita
Ranokršćanski crkveni sabori
- osim sabora u Jeruzalemu 50. god. kada je kršćanstvo bilo otvoreno svim narodima svijeta, 325. god. u Niceji je održan prvi crkveni sabor koji je okupio sve biskupe svijeta, potaknut krivovjerjem svećenika Arija koji je smatrao Krista polubogom i stvorenjem (kao da nije Bog); Nicejski sabor je istaknuo kako je na Krist - pravi Bog i pravi čovjek, nije stvorenje već Sin Božji,; 381. god. održan je u Carigradu drugi sabor koji je definirao vjeru u Boga koji je jedan Bog u tri osobe (odavde dolazi poznato Nicejsko-Carigradsko vjerovanje s nedjeljne mise!)
Jeruzalem
Pitanja i zadaci:
1. Koji pisci, povjesničari svjedoče da je Isus stvarno živio, da je povijesna osoba?
2. Kada je Isus iz Nazareta rođen, a kada je razapet?
3. Što je bila temeljna poruka u navještaju kršćana?
4. Koji su bili glavni progonitelji kršćana u koja tri vremenska razdoblja?
5. Objasni tvrdnju: «Krv mučenika – sjeme kršćanstva» (vlastito tumačenje)!
6. Koje je godine kršćanstvo napokon dobilo slobodu i koji je car za to zaslužan?
7. Zašto je Milanski program tolerancije važan?
8. Što je Nicejski sabor zaključio o Kristu?
9. Kako je Carigradski sabor definirao vjeru u Boga?
10. Kako komentiraš tvrdnju sv. Ignacija, mučenika?
KRISTOVA SAM PŠENICA!
Pišem svim Crkvama, dajem do znanja svima da sam pripravan umrijeti za Boga, dakako, ako me vi u tome ne spriječite. Zaklinjem vas, nemojte me besmisleno sažaljevati. Pustite da budem obrok zvijerima! Samo ću tako postići Boga. Kristova sam pšenica i moram biti samljeven od zubi zvijeri, kako bih postao čisti kruh Kristov.
Zvijeri pomilujte, zato što postaju moj grob. Neka ništa od mene ne ostane, da ni mrtav ne budem nekomu na teret. Samo kad svijet ne bude više ništa vidio od mojega tijela, bit ću pravi mučenik Kristov. Molite za me, da bih postao istinska žrtva za Boga. Ne nalažem vam kao Petar i Pavao. Oni su apostoli, ja sam osuđenik. Ali, ako trpim, postat ću Kristov slobodnjak, uskrsnut ću u njemu posve slobodan. U lancima sam naučio samo to željeti.
Već se borim sa zvijerima od Sirije do Rima, na kopnu i moru, noću i danju, privezan uz deset leoparda. Što sam s njima pristojniji, oni su sa mnom gori. Njihovi zločinački postupci za me su dobra vježba, ali to me još ne čini pravednim.
Samo da izdržim one zvijeri koje me već čekaju! Želim da se odmah bace na me. Izazvat ću da me prožderu u trenu, da se ne bi dogodilo kao nekima: da se uplaše, pa me ne taknu! Budite dobri, ja znam što mi odgovara.
Napokon postajem pravi učenik Kristov. Ništa mi ne koristi sav svijet ni sva njegova kraljevstva. Za mene je bolje umrijeti za Isusa Krita nego vladati cijelim svijetom.
Tražim onoga koji je umro za me, hoću onoga koji je uskrsnuo za nas... Budite dobri, ne sprječavajte mi ulazak u život... Pustite me da uđem u pravu svjetlost...
Sv. Ignacije
(mučenički umro oko
110. godine)