Ono što je možda najteže današnjim vjerovjesnicima u svome pastoralnom radu s vjernicima jest, kako im pokazati da nema slobode bez solidarnosti. Koliki će reći, ako je netko u njihovoj blizini „problem“ (npr. ovisnik), to je njezin / njegov problem. Kazat će „ja nisam ovisnik, mene se to ne tiče“. To je kriva postavka koju je teško iskorijeniti iz pameti, iz svagdašnjeg života.
Nakon što je Kajin ubio svog brata – pravednog Abela (Knjiga postanka), Bog ga je upitao, „gdje je brat tvoj?“. Kajin je odgovorio grubo, „zar sam ja čuvar brata svoga?“. Izvodimo zaključak – svaki je vjernik čuvar brata (sestre) svoga. Svi smo sestre i braća u vjeri. Sve nas povezuje jedan Bog, jedna vjera, jedno krštenje, jedna nada u ljepši i vječni život... Sjetimo se Isusa koji u znak poniznosti pere noge svojim učenicima.
U nekim starijim crkvama naći ćemo natpis: „Spasi dušu svoju!“. Poučna tvrdnja, ali možemo nadodati: „Pomozi i da duša tvoga bližnjega bude spašena!“. Nitko nije sam na svijetu. Mnogo toga zahvaljujemo drugima. Tu su u prvom redu naši roditelji, a zatim i svi drugi bližnji. Divno je kada se ljudi pomažu u radu, novcu, športu, odgoju, ljubavi. Šteta je ako se zaboravi vjera i vrhunaravna dobra. Možda su neki od nas okruženi psovačima. Zacijelo nas psovke, posebno bogopsovke ne ostavljaju ravnodušnima. Osjećamo li brigu za svoje bližnje? Osjećamo li ljubav prema Bogu i bližnjemu? Što osjećamo? Što činimo? (...)
Sada dolazimo do pojma slobode. Okruženi ljudima (frendovima) koji psuju možemo ostati „slobodni“ da činimo što hoćemo. Možemo se praviti da nismo ništa čuli, smiješiti se, promjeniti temu itd. Nismo li postali „robovi“ mode, nekulture, sirovosti, nezahvalnosti? Netko se boji zamjeriti nekome pa olako prelazi preko svega. U takvim je situacijama najbolje svjedočiti prije svega svojim životom. Potrebno je svjedočiti dobrotom prijateljstva koje ne podilazi, već obnavlja i mijenja vedrinom jednostavnosti i poniznosti.
Svakome je od nas darovana upravo ta okolina koju imamo. Darovani su nam baš ti prijatelji, baš ti profesori, baš ti roditelji, baš taj i takav život. Dobro je ako u toj i takvoj okolini vratimo koga na pravi put. Divno je ako drugi osjete da smo drukčiji, da ne gledamo samo sebe. Pohvalno je ako naši susjedi vide našu ljubaznost koja nije pretvaranje, ako vide naša dobra djela i budu nošeni idealima koji dolaze odozgo.
Umjesto daljnje teorije u ovoj zadnjoj temi drugog razreda neka se svatko osjeti pozvan činiti novo, činiti lijepo, činiti dobro. Ako u vlastitoj blizini postoji prijateljica / prijatelj u nevolji (ovisnost, nevjera, osamljenost, sekta...) kreni u susret pomoći koji popravlja i mijenja. Nikada ne čini ništa sam na svoju ruku. Posavjetuj se s roditeljima, sa svećenikom, s Duhom Božjim. Onda čini u povjerenju i mudrosti najbolje što možeš na dobro bližnjeg. Vjeruj, osoba te treba, čak i ako to ne želi priznati. Moli i radi da budeš oruđe Božje ljubavi, oslobođenja, radosti...
Pitanja i zadaci:
- Zašto slobode nema bez solidarnosti (vlastito promišljanje)?
- U kojim bi sve vidovima trebala doći do izražaja kršćanska solidarnost?
- Na koji način svjedočiti solidarnost?
- Što darovana okolina govori o solidarnosti?
- Koliko se osjećaš suodgovoran za osobe iz tvoje okoline?
- Koji su najveći problemi i izazovi u tvojoj životnoj okolini?
- Napiši molitvu za osobu iz vlastite blizine (prijatelja, susjeda) kojoj najviše treba pomoć.
Krist ima tvoje noge
da traži i pronađe bližnje kojima
treba donijeti zrno
nebeske radosti, utjehe i smisla.
Krist ima tvoje ruke
da može zagrliti patnika,
osamljenika i nesretnika,
koji te traži ondje gdje jesi.
Krist ima tvoje oči
da vidi one kojima treba
pomoći da progledaju
ljepotu zdravlja i slobode.
Krist ima tvoja usta
da brani i tješi, da
uči mudrosti i pravdi,
istini i ljubavi.
Krist ima tvoje uši
da čuje vapaje i molbe
za oslobođenje od
ovisnosti i poroka.
Krist ima tvoje riječi
da komunicira s prijateljima,
susjedima, lošima
i dobrima.
t.b.