Osnivač taoističke filozofije i religije jest Lao-tse (u prijevodu „Stari učitelj“). Prema staroj predaji živio je povučeno i nije se brinuo za ugled i čast. Rodio se 604. g. pr. Kr. Do danas nije poznato, je li knjigu Tao-teh-king, koja sadrži Lao-tseov nauk napisao on sam ili su to učinili njegovi učenici (nasljednici). Neki današnji istraživači misle da je „Stari učitelj“ samo ime stare predaje i da filozof toga imena nije ni postojao.
Tao je središnji pojam taoističke filozofije. Iz Tao dolazi ovaj vidljivi svijet. Teh je djelovanje praizvora Tao. King je knjiga. Na taj način, Tao-teh-king znači: Knjiga o praizvoru svijeta i njegovu djelovanju u svijetu. Tao kao praizvor svijeta nalazi se već prije svijeta. Duhovne je naravi. Nije jasno kako iz njega proizlazi svijet. Tao je vječito isti u svome postojanju (bivstvu). On voli sva bića i ne igra se gospodara.
Sve stvari postoje time što su ispunjene od strane Tao: nebo, zemlja, dusi, ljudi i sva druga stvorenja. Upravljanje Neba ili Boga je upravo djelovanje Tao u cjelokupnom svemiru.
Tao se veže uz Teh. Teh označava kreposno, plemenito djelovanje. Označava savršenu dobrotu. Tao mora postati norma svake djelatnosti za sve ljude, u obitelji, gradu, državi. Tao se štuje nasljedovanjem, a ne izvanjskim obrednim činima (kultom).
Tao je trajno bez djelovanja, ali ničega nema što ne bi izveo. Njegova je djelatnost nerad. Tao „čini ne radeći i djeluje nedjelatnošću“. Taoisti ne drže mnoge do velike učenosti i mudrosti. Dovoljno je pozvanje zakona Tao. Taoisti tvrde da „ne treba njegovati znanje, već neznanje“. Misli se na ono znanje koje ne uključuje poznavanje Tao. Što vrijedi za pojedinca i obitelj, vrijedi i za državu. Državom se mora upravljati neradom. Nerad znači da nema prisilnog djelovanja. Odbacivanjem znanja čovjek se vraća k dobroti i ljubavi djetinjstva.
Misao „nerada“ svakako je zanimljiva i neobična. Shvatljiva je u širem kontekstu istočnjačke filozofije. Lao-tse je izjašnjava protiv kulture, znanosti i napretka. Jedino vrijedno nastojanje jest povratak k prirodi. Narod treba biti zadovoljan s onime što ima – osnovne potrebe dovoljne za miran život. Kada bi svi tako gledali, ne bi bilo ratova i sukoba. Nasljednici Lao-tsea mijenjale su postupno učiteljevo učenje: filozofija se okrenula mistici i magiji kako bi nauk učinili dostupnim masama ljudi (puku).
S vremenom se pojavio ezoterijski taoizam koji je govorio o eliksiru mladosti, o povećavanju energije pomoću određenih načina. S vremenom se ezoterijski smjer taoizma povezao s nekadašnjom religijom bogova, duhova i mitova, razvijajući egzorcizam, magiju i različito gatanje. Taoizam i budizam bile su bliske religije, za razliku od konfucionizma i taoizma.
Pitanja i zadaci:
- Koje su najvažnije pojedinosti iz života osnivača taoizma?
- Što sve Tao znači za taoiste?
- Kako pripadnici taoizma iskazuju štovanje svome Bogu?
- Zašto je „nerad“ pozitivna pojava za taoiste?
- U čemu se sastoji pozitivno „nedjelovanje“, „nerad“ i „neznanje“?
- Kakav je to ezoterijski taoizam?
- Zašto se spomenuti taoizam udaljio od prvotnog Lao-tseova učenja?
- Koju Isusovu tvrdnju iz evanđelja možemo idejno usporediti s taoističkom tvrdnjom:
„Nepravda se mora naplatiti dobrotom“?
„Veliki se Tao talasa amo-tamo, može biti nalijevo i nadesno.
Sva bića na njemu grade svoj život i on ih ne odstranjuje.
Kad je svršio svoje djelo, ne traži za sebe slavu.
On voli i hrani sva bića i ne igra gospodara.
Uvijek je bez želja i može se nazvati malenim.
Sva se stvorenja obraćaju k njemu, ali ga ne gledaju kao gospodara,
te ga se može označiti velikim.“
„Nepravda se mora naplatiti dobrotom.“
(taoitički spis)