Božić će svakako doći. Božić će doći uz prateće ukrase, darove, reklame, ponude, pjesme, običaje, dekoraciju, jelke, hranu, slavlja, glazbu. Uz sve te ljepote (potrebne i nepotrebne) suvremenog doba, pitanje je, hoće li nešto ipak nedostajati. Hoće li nedostajati više dobrote, više solidarnosti, više zajedništva, više vjere? Pitanje je također, hoće li netko nedostajati. Hoće li nedostajati – sam Krist, novorođeni Bog i čovjek?
Prijeti li, makar i nesvjesna opasnost da proslavimo Božić bez Krista, bez Spasitelja i Mironosca?... Važno je da ništa ne zasjeni pravi smisao i bit Božića. Ne zaboravimo da je Krist, premda Božji Sin, rođen u štali, rođen u progonstvu jer za njega, te Mariju i Josipa, nije bilo mjesta u svratištu. Nije li ta potresna simbolika određena opomena i za današnje vrijeme? Dok svatko traži mir i ugodnost za sebe i svoju obitelj, nerijetko zaboravljamo da postoje i drugi oko nas – naši bližnji.
Može se dogoditi da kada i ne očekujemo, zatraži našu pomoć, blizinu i razumijevanje netko koga ćemo lako prečuti. Treba imati na umu da je Krist za zemaljskog života rekao, što god smo učinili jednom od bližnjih, kao da smo njemu samom učinili. Krist se poistovjetio s potrebitima, potpuno se darovao.
Pitanje je, koja smo dobra učinili u ovome došašću. Jesmo li se otvorili našim bližnjima, susjedima, prijateljima? Jesmo li pokazali darežljivost i milosrđe? Krist dolazi i tebi kada ga iskreno nasljeduješ. Čeka te i zove ne samo po siromašnima, nego i po osamljenima, onima bez vjere, zove te po ovisnicima, po onima u zabludi. Pomoć pružena njima – obraćenje bio bi doista pravi Božić – Božji dolazak čovjeku.
Prihvatiš li Isusa iskreno i poslušaš njegov glas, tada ćeš moći obnavljati svoju okolinu. Ipak, najveća promjena treba se dogoditi u tebi. U obraćenju polazimo uvijek od sebe. Prvo se ti moraš promijeniti, postati novi čovjek. Potrebno je očistiti i oprati svoju nutrinu, osjetiti ljepotu oproštenja i novoga početka. To je pokajanje i ispovijed – Bog koji čeka. Bog te tamo doista čeka. Sve ti oprašta poput vrhunskog liječnika. Čeka te za taj čin poniznosti i skromnosti.
Potrebno je oprostiti. Niti malo mržnje ne smije biti u čovjeku. Treba se duhovno očistiti da bi se mogao duhovno ispuniti. Svake nedjelje na misi i pričesti primaš samog Krista. Hrani te svojim životom, mudrošću i milošću. Zove te k sebi... Želim ti sretan Božić i 2006. u Kristovoj blizini i sreći!
Tvrtko Beus
