Vjernik pred problemom ovisnosti
To što se na vjeronauku raspravlja o problemu ovisnosti nije slučajno. Mnogima je možda prirodno da se ova tema obrađuje, ali ne i zašto. Bilo bi krivo ako se borba protiv ovisnosti shvati kao neka prazna retorika, uljepšavanje, „bit će bolje“, „treba činiti ovo ili ono“. Upravo sudbine bivših ovisnika mogu pokazati svu ljepotu i snagu vjere koja čini čuda...
Odavna su u Katoličkoj Crkvi bili poznati slučajevi ovisnika koji su zahvaljujući vjeri u Krista postigli oslobođenje i novi život. Problem ovisnosti postao je gorući problem tek u 20. stoljeću. U drugoj polovici 20. stoljeća redovnica – sestra Elvira iz Italije osnovala je katoličku zajednicu pod nazivom „Cenacolo“ s nakanom da pomaže ovisnicima naći pravi put života. Zajednica „Cenacolo“ danas djeluje u mnogim zemljama svijeta.
U Hrvatskoj i susjednoj Bosni i Hercegovini zajednica „Cenacolo“ prisutna je na desetak mjesta. Na europskom planu poznata je ženska i muška zajednica u Međugorju. Zagrebu je najbliža zajednica u Vrbovcu. Najbitnije je reći da ta i slične zajednice djeluju iz duboke vjere i zajedništva. Kada novi član ulazi u komunu, promjene prihvaća ne samo ovisnik, već i cijela njegova obitelj. Izliječenje nije moguće ako svi ne prihvate novi život. Za ovisnika se brine momak koji je neko vrijeme proveo u zajednici. Postoji dobra i stroga organizacija rada. Kuće su posebno uređene zajednice.
Katolička zajednica „Cenacolo“ pokazala se veoma uspješnom u liječenju i izliječenju ovisnika. Sve se to radi bez bilo kakvih narkotika. Članovi komune ustaju se vrlo rano, često se mole. To nisu hladne i beživotne molitve, već veoma iskrene i duboke molitve popraćene radosnom svirkom i pjevanjem. Potiče se zdrava i snažna duhovnost. U središtu je vjera u živoga Krista koji ozdravlja i liječi po svome Duhu.
Osim molitve, druženja i glazbe za liječenje ovisnika i traženje smisla bitan je rad. Članovi komune sami čiste, peru, pripremaju hranu (bez trgovine) i izlazaka izvan doma. Često sudjeluju u glumi, humanitarnim priredbama i glazbi. Veoma je visok postotak onih koji su uspjeli izići iz pakla droge. Liječenje traje u komuni traje od tri do pet godina (ovisno od konkretne situacije). Dakako, osim navedene zajednice vrijedni su mnogi (često nezapaženi) napori liječnika, volontera, redovnica i redovnika da pomognu ugroženima, posebno mladima.
Veoma je važno da borba protiv ovisnosti nije privatni problem nekih pojedinaca, već zadatak svih članova društva i Crkve. Svi su vjernici pozvani živjeti kao sestre i braća u Kristu u odnosu poštovanja i ljubavi. Veoma je važno da postoji snaga koja ozdravlja, snaga koja je jača od čovjeka. Nerijetko se sam čovjek ne može oduprijeti ovisnosti. Potrebna je pomoć odozgo. Intenzivno življenje mise, primanje pričesti, molitva, pomaganje, rad, služenje otvara novu dimenziju u liječenju ovisnosti i traženju smisla...
Pitanja i zadaci:
- Na koji bi se način vjernik trebao odnositi prema ovisnostima?
- Na koji bi se način vjernik trebao odnositi prema ovisnicima?
- Zašto je važno djelovanje zajednice „Cenacolo“?
- Kako izgleda tvoja komunikacija s bolesnima od ovisnosti?
- Napiši maštoviti i originalan sastavak na jednu od tri ponuđene teme:
- Susret Isusa s ovisnikom
- Otvoreno pismo ovisniku
- Otvoreno pismo ovisnika
Jahve - Pastir dobri
Ps 23.
Psalam.
Davidov.
Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;2na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi3 i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.4Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.5Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.6Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.