Vukovar – vjera koja vraća mir
(terenska nastava)
Malena priča o gradu Vukovaru. Malena priča iz duge povijesti Crkve u Hrvata. Priča o gradu tvojem i mojem. Priča o gradu koji je prošao starost Rimljana, srednjovjekovne bitke, baroknu ljepotu, strahotu 1991. Što nam Vukovar može reći? Treba li se jadati što je sve prošao u toj (pre)bolnoj 1991. godini? Želi li spominjati svoje stradale građane? Nastoji li oplakivati svoje ubijene stanovnike? Pokušava li nabrojiti sve one kojima je trag izgubljen do današnjih dana? Što nam Vukovar želi reći?
Samo jedno Vukovar sigurno ne želi. Ne želi se predati. Ne želi ni kukati ni jadikovati. U njemu ne postoji ni trunka poraza ili posustajanja. Vukovar je bio i ostao pobjednik. Ostao je pobjednik u vjeri, u svojoj simbolici. Porušeni grad svjedoči o vjeri prijašnjih (i sadašnjih) generacija u bolje sutra. Zgrade, neboderi i kuće nisu uzalud nastajali. S ljubavlju i ukusom su građeni mnogo i mnogo stoljeća na mnogo i mnogo načina.
Veliki gospodarski objekti (danas većinom srušeni) simbol su negdašnje snage i moći grada. Simbol su vjere i rada koji pobjeđuju. Ostaci gospodarskih objekata svjedoče o životu koji se nije dao pokoriti, svjedoče o nadi koja nije posve nestala, svjedoče o povijesti koja nije prekinuta. Veliki gospodarski objekti (sada ruševine) govore o potrebi velike snage koja im može vratiti novi život, staru ljepotu i dobar uspjeh.
Prekrasna priroda slavonske ravnice svjedoče o darovanoj ljepoti voljenoga grada. Dunav, Vuka, okolina, poljane, plodna zemlja svjedoci su nebeske vjere u stanovnike i posjetitelje grada u nadi da će uživati na ovome prostoru, da će biti dobri gospodari i služitelji darovane ljepote.
Sada, petnaestak godina nakon 1991., Vukovar govori. Govori svojom porukom i simbolikom. Traži ljude koji će vjerovati, koji će ponovno graditi. Traži ozarena lica mladosti i neugasive ljepote. Traži ljude koji će moći obrisati suze i u duhu kršćanske nade učiniti novo sutra. Želi ljude koji će biti dovoljno mudri i hrabri da vrate povjerenje u život, u dijalog i zajedništvo. Želi ljude koji će obnoviti porušeno. Želi goste koji će ga pohoditi, koji će šetati gradom herojem. Želi pružene i zagrljene ruke solidarnosti...
Bezbrojni grobovi građana Vukovara svjedoče o veličini žrtve i vrijednosti grada. Svjedoče o potrebi vjere i ljubavi koja će nadrasti mržnju osvajačkog rata... I kada se sve ove riječi učine teškima i neostvarivima ostaje prisutni Gospodin na misi u rušenim (ali neporušenim) crkvama Vukovara. Ondje govori Spasitelj i to s drveta križa. Govori s križa kojeg su načinila vukovarska djeca, križa od trnja. To je Krist koji dolazi u nošenju križa, u nošenju boli, u nošenju tuge, u nošenju siromaštva, u nošenju rata i stradanja. To je Krist koji dolazi po nepokorenoj vjeri, nadi i ljubavi... Vukovar i danas govori. Govori svojom vjerom koja nosi mir, koja svima pruža mir – Kristov mir...
VUKOVARSKIM JUNACIMA
Gdje ste? Gdje ste
neznani junaci ovoga grada?
Gdje nestade vaša mladost,
vaša ljepota, vaše želje i nade?
Gdje ste, vi, neumrli
velikani i sveci rodne nam zemlje?
Vidite li nas danas ovdje?
Čujete li naše riječi,
naše molitve? …
Čujete li?
Okruženi vodom rijeka
koje neprestano teku,
mislimo o vašoj povijesti,
ali i o našoj …
Pitamo se,
hoće li po nama
ovdje prisutnima zasjati
u Hrvatskoj
svjetlo pravde, napretka,
svjetlo nade, rada i stvaralaštva?
Hoće li po nama poteći ona
sloboda i budućnost za
koju ste darovali svoje živote?
Hoćemo li na dostojan način
nastaviti ono što ste vi započeli?
Pomozite nam, pomozite nam,
dragi junaci Vukovara
da nam osvane naše zajedničko
bolje sutra.
Tvrtko Beus