Život nakon života

Svaki dan učimo nove spoznaje. Proširujemo svoje vidike. Sve je počelo u najranijem djetinjstvu. Škola, učenje, škola, učenje. Kada jednom završimo studij, čeka nas rad. Kvalitetan rad pretpostavlja trajno usavršavanje. Trajno usavršavanje uključuje čitanje literature, sudjelovanje na seminarima, brojne susrete, poznanstva. Kraće rečeno: „Čovjek cijeli život uči!“. I tako se stalno uči iz dana u dan, iz najranijeg djetinjstva do u duboku starost. Onda dođe vrijeme da se upitamo, što dalje. Kada jednom dođe smrt, što će biti s našim znanjem, učenjem, gradivom, iskustvima, sjećanjima?

Činjenica je da je čovjek obdaren sposobnošću da uči, da misli, da pita, da promišlja. Sve se to u najbitnijim crtama bilježi u umu. Postoji zapis koji utječe na ponašanje, na odnose, na duh. Pitanje je, može li smrt prekinuti to cjeloživotno učenje. Može li cjeloživotno učenje (programirano još prije rođenja) jednostavno biti izbrisano smrću? Može li se uništiti duh nestankom tijela? Postoji li život nakon života?

Možda nije lako vjerovati u život nakon života. Priznat ćete, da je još teže vjerovati da život nakon života ne postoji. Odnosno teško je vjerovati u ništavilo, u ništa, u nepostojanje. Sav uložen zemaljski trud ne može i ne smije biti uzaludan. Taj se trud doduše ostvaruje u zemaljskim (konkretnim) kategorijama, ali je teško zamislivo da nestane na osobnoj razini.

Svaki je čovjek na neki način vjernik. Može se netko deklarirati ateistom, čovjekom bez vjere, ali i ta osoba vjeruje. Možda ne vjeruje u anđele, svece, raj i pakao, Boga, ali vjeruje u ljepotu života, vjeruje u pravdu, u istinu, u ljubav. Marljivo nastoji učiti, pomaže bližnjima, radi, planira brak i obitelj – osoba vjeruje. Vjera je neminovna za normalno funkcioniranje života. Prijateljstvo, ženidba, brak, obitelj, posao temelje se na vjeri i povjerenju. Potpuna sumnja i besmisao vrlo su rijetke i bolne pojavnosti.

U temi o životu nakon života treba raščistiti dva pitanja: a) vjeruješ li u život nakon života ili je smrt kraj svega?, b) ako vjeruješ, u kakav život vjeruješ?; ako ne vjeruješ, zašto ne vjeruješ?. Drugo pitanje ako je pozitivno odgovoreno, pruža kod za mnoge odgovore. Neki drugi život vide u raju, neki u nirvani, neki u mokši, neki u prosvjetljenju, neki u snu, neki u patnji. Zanimljivo je učenje reinkarnacije po kojoj se duhovni dio čovjeka nakon smrti, ovisno o kvaliteti života na zemlji, nastavlja u nekom drugom životnom obliku – čovjeka, životinje, biljke.

Mladi vjeroznanci morali bi pred temeljnim pitanjima o životu i smrti imati jasne stavove. Naravno da nitko ne zna kako će život nakon života izgledati, ali može promišljati, imajući sliku određenih vrijednosti vezanih uz vjeru, vlastiti razum i moral. Protivno je dostojanstvu čovjeka da nakon smrti odlazi u životinje ili biljke. Ako bi ljudska duša nakon smrti otišla u drugog čovjeka, ne bi li se time izgubila neponovljivost i jedinstvenost svakog čovjeka? Kršćanski odgovor nada se svjetlu uskrsnuća, uskrsnuća pravednika. Na kraju života slijedi pojedinačni sud – susret s Kristom, a na koncu povijesti – opći sud, uspostava novog neba i nove zemlje.