U prethodnoj temi pod nazivom „Evolucija ili stvaranje?“ bio je razmotren dinamičan i zanimljiv odnos ovih dvaju shvaćanja nastanka svijeta. U prethodnoj je temi izloženo u bitnim značajkama učenje o evoluciji. U ovoj temi će na sažet način biti predstavljeno biblijsko učenje o stvaranju. Učenje o stvaranju vezano je uz prva tri poglavlja Knjige postanka koja uvode u Bibliju, u povijest spasenja.
Biblijsko učenje o nastanku svijeta sadržano je u dva izvještaja o stvaranju. Prvi izvještaj o stvaranju (Post 1,1-2,4) potječe negdje iz 7. st. pr. Kr. U njemu je poetskim riječima opisan nastanak svijeta u sedam dana. Biblijski pisac svećeničke tradicije slijedio je židovski tjedan koji završava sedmim danom kao danom savršenstva. Broj sedam je simbolički broj savršenstva. Označava puninu i blagoslov. Živi stvorovi u opisu stvaranja (usp. prilog s kraja ove teme) napisani su prema dostojanstvu. Naposljetku dolazi čovjek kao kruna stvaranja (šesti dan).
Smisao opisa stvaranja s prvih stranica Biblije (prvi izvještaj) jest naglasiti važnost sedmoga dana. Bogu treba odati dužno poštovanje i zahvalnost. Malo bolja analiza prvog izvještaja o stvaranju pokazuje logičku kompoziciju i ritam. Prva tri dana stvaranja ispunjena su „dijeljenjem“: svjetla od tame, gornjih od donjih voda, kopna od mora, a druga tri dana „ukrašavanjem“: svoda većim i manjim svjetlilom i zvijezdama, vode ribama, kopna biljkama, piticama, životinjama i čovjekom.
U tekstu je naglašeno da je Bog sve stvorio. Sve ovisi o njemu, od njega je i sedmi dan po kojem su svi drugi dani blagoslovljeni. Biblijski je pisac htio istaknuti važnost svetkovanja subote kao dana posvećnog Bogu Jahvi. Tako je radio Bog, tako ima raditi i čovjek. Po sedmome danu biva jasno zašto je svijet po Bibliji nastao baš u sedam dana. Ne radi se o matematičkoj preciznosti, već o dubokoj važnosti vjere koja znači jako mnogo u Božjoj svemoći i dobroti.
Drugi izvještaj o stvaranju (Post 2,4b-3,24) jahvističke je predaje. Nastao je prije gotovo 3000 godina. Vrlo je slikovit i bogat simbolikom. U njemu, npr. susrećemo antropomorfne izraze. To su izrazi u kojima se Bog prispodobljuje izrazima svojstvenim čovjeku: „Bog koji je šetao vrtom“, „napravi čovjeka od praha zemaljskoga“... Npr. navod da je žena nastala od Adamova rebra označava povezanost i međusobnu upućenost žene i muškarca (rebro je blizu srca). Riječ „Adam“ u prijevodu znači „ljudi“, a riječ „Eva“ znači „majka“, „majka živih“.
Opis prvoga čovjekova grijeha upozorava na činjenicu da je zlo veoma stara pojava. Pisac naglašava da zlo ne dolazi od Boga, već suprotno. Zlo se događa čovjekovim udaljavanjem, bijegom od Boga, njegovim „neposluhom“. Bog je darovao čovjeku slobodnu narav. Darovao je također odlučujuću granicu: stablo spoznaje dobra i zla. Zagonetno stablo spoznaje dobra i zla simbolizira na umjetnički način – čovjekovu savjest. Čovjek se pored (ili zahvaljujući njoj) nalazi u situaciji da mora birati između dobra i zla, istine i laži, života ili propasti. Adam i Eva simboli su svih ljudi stvorenih iz ljubavi Božje, odgovornih za svoje postupke...
PRILOG – OPIS STVARANJA IZ BIBLIJE
Prvi izvještaj o stvaranju
Post 1.
U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
3I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
6I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.
9I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
11I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 12I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13Tako bude večer, pa jutro - dan treći.
14I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. 16I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.
20I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. 21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 23Tako bude večer, pa jutro - dan peti.
24I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
28I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 29I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
Post 2.
Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
Drugiizvještajostvaranju
- Raj zemaljski
Post 2. i 3.
Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. 11Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. 14Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
15Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. 16Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"
18I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on." 19Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 20Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. 23Nato čovjek reče:
"Gle, evo kosti od mojih kostiju,
mesa od mesa mojega!
Ženom neka se zove,
od čovjeka kad je uzeta!"
24Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
25A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.
- Prvi čovjekov grijeh
Post 3.
Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" 4Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! 5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." 6Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
8Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. 9Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. 10On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.
14Nato Jahve, Bog, reče zmiji:
"Kad si to učinila,
prokleta bila među svim
životinjama
i svom zvjeradi divljom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i zemlju jesti sveg života svog!15Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda
njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu."
16A ženi reče:
"Trudnoći tvojoj muke ću umnožit,
u mukama djecu ćeš rađati.
Žudnja će te mužu tjerati,
a on će gospodariti nad tobom."
17A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo:
Zemlja neka je zbog tebe prokleta:
s trudom ćeš se od nje hraniti
svega vijeka svog!18Rađat će ti trnjem i korovom,
a hranit ćeš se poljskim raslinjem.19U znoju lica svoga
kruh svoj ćeš jesti
dokle se u zemlju ne vratiš:
ta iz zemlje uzet si bio -
prah si, u prah ćeš se i vratiti."
20Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 21I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. 22Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" 23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. 24Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
Pitanja i zadaci:
- Kako je tekao redoslijed stvaranja u sedam dana? Što se, najkraće rečeno, zbivalo po danima?
- Što simbolizira broj sedam u biblijskoj tradiciji?
- Zašto je biblijskim rječnikom svijet stvoren baš u sedam dana?
- Kako je „strukturiran“ opis stvaranja u sedam dana?
- Kakvi su to antropomofni biblijski izrazi?
- Što simbolizira Adamovo rebro, a što stablo spoznaje dobra i zla?
- Što u prijevodu znače riječi „Adam“ i „Eva“?
- Koga simboliziraju Adam i Eva?
- Što je „nelogično“ ako doslovno shvatimo prvi izvještaj o stvaranju:
- u kojem je danu stvoreno svjetlo a kada Sunce?
- u kojem je danu nastalo Sunce a u kojemu biljke?
- Što je „doslovno“ gledajući prema drugom izvještaju o stvaranju nastalo prije – biljke ili čovjek?
- Kako treba tumačiti izvještaje o stvaranju, s obzirom na 9. i 10. pitanje?
- Zaključno rečeno, što je glavna poruka izvještaja o stvaranju svijeta?
Jahve, Gospode naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji,
veličanstvom nebo natkriljuješ!
U ustima djece i dojenčadi
hvalu si spremio protiv neprijatelja,
da postidiš mrzitelja, zlotvora.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?
Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži:
ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.
Jahve, Gospode naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji!
Ps 8