Najraširenija religija na svijetu – kršćanstvo nastalo je 7 stoljeća nakon židovstva, te 7 stoljeća prije islama. Danas broji više od dvije milijarde nasljedovatelja Isusa Krista. Naslov teme glasi „Posebnost kršćanstva“. Odmah treba reći da je svaka religija posebna na svoj način. Premda sve religije imaju neka zajednička obilježja, svaka od njih ima svoj razvoj, svoja vjerovanja, svoje obrede, svoja učenja, svoje ideale.
Vjerojatno bi pripadnici svake od navedenih (i nenavedenih) religija mogli reći da je upravo njihova religija posebna. Možemo li, stoga, govoriti o „posebnosti“ kršćanstva? (...) Temelj za navedeni naslov čini razlikovanje između religije i vjere. U čemu je razlika? Ponovno se vraćamo na temeljne pojmove. Religija označava pokušaj čovjeka da dosegne božansko biće. Taj pokušaj može biti bolji ili manje dobar. Čovjek na ovaj ili onaj način nastoji doći do Boga. Religija je djelo čovjeka. Inicijativa je na čovjeku.
Vjera je čovjekov odgovor na Božju inicijativu. U vjeri sam Bog dolazi čovjeku. Objavljuje se, očituje svoju volju. Komunicira s čovjekom. Čovjek – narod ima iskustvo susreta s Bogom. Radi se o konkretnom svjedočanstvu. U religiji je prvotno aktivan čovjek, a u vjeri Bog. Religija i vjera su kao pojmovi – sinonimni. Te su dvije riječi slične kao pojmovi ali ne i iste. Npr. izraelski (židovski) narod bez svoje zasluge ima iskustvo milosrdnog Boga koji mu dolazi u susret. Izbavlja ga iz ropstva. Vodi ga k Obećanoj zemlji. Bog na tajanstven način ulazi u povijest i mijenja ju.
Židovi imaju iskustvo Boga. Ne radi se o nekoj misli, praznovjerju, umišljaju, već o iskustvu događaja koji su se mijenjali ovisno o njihovoj suradnji (ili nesuradnji) s Bogom. Novu dimenziju Boga koji se objavljuje imamo u Novome zavjetu. Krist ne govori izravno da je Bog. Djelima očituje i svjedoči. Ozdravlja, liječi, uskrisuje mrtve. Pobjeđuje grijeh na križu. Treći dan ustaje od mrtvih. Šalje Duha Svetoga koji okuplja apostole.
Katolička Crkva će reći da se u svakoj religiji nalaze zraci istine. Svaka religija na svoj način odražava čovjekovu duboku usmjerenost prema biću koje ga nadilazi. Čovjek može biti ateist, nevjernik, a da bude otvoren misteriju, da bude otvoren tajni, da bude onaj koji istražuje i pita. Možda vjeruje u dobrotu, ljubav, a ne vjeruje u Boga. Biblija govori da je Bog ljubav. (Radi li se o anonimnom vjerniku?) Zbog svega toga kažemo da je čovjek – religiozno biće. Čovjek sebe nadilazi. Mnogo toga ne može objasniti. Svjestan je svoje darovanosti. Ne samo da čovjek po religiji teži Bogu, već kršćanstvo pokazuje da i Bog teži čovjeku. Bog uvijek prvi čini korak.
Zbog navedenih tumačenja neki teolozi preporučaju da o kršćanstvu govorimo kao o vjeri, ne i religiji. Kršćanstvo je i religija i vjera. Nastalo je okruženo mnogim religijama, kultovima, mitovima. Te su religije, dakako, utjecale i na samo kršćanstvo. Ipak, Crkva vjeruje da se punina istine nalazi upravo u kršćanskoj vjeri. Kroz prethodnih 20 stoljeća ta se vjera brižno čuvala, njegovala, razvijala. Od vremena Isusa Krista i njegovih apostola razvijao se kršćanski nauk u vjernosti Bogu i čovjeku.
Dosljednom i vjerodostojnom katoliku – kršćaninu ne može biti svejedno kojoj religiji pripada. Pripadnike svih religija treba poštivati. Treba poticati međureligijski dijalog (upoznavanje i poštivanje različitih religija). Međutim, taj dijalog se ne sastoji u tome da svi misle isto. Dijalog nije u ujedinjavanju svih religija. Religije su različite. Različitost treba poštivati. Kršćani poštuje drukčija uvjerenja, ali ostaju vjerni svojoj vjeri. Božja zapovijed je jasna: „Ja sam Gospodin Bog tvoj. Nemaj drugih bogova uz mene“. Ili kada je Isus rekao: „Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se“. Mnogo je spasilaca, samo je jedan Spasitelj.
Dovoljno je spomenuti blagdan Uskrsa. Kažemo da je to najvažniji blagdan u crkvenoj godini, važniji i od Božića. Zašto? Neki će reći – svi su rođeni, ali samo je jedan uskrsnuo od mrtvih. Zato je važno u doba sazrijevanja, suočiti se sa sobom i sa svojom vjerom. Potrebno je pitati se: Vjerujem li u Boga kakvog opisuje Biblija? Vjerujem li da je Krist doista uskrsnuo i pobijedio smrt? Vjerujem li u snagu otkupljenja na križu? Vjerujem li u istinitost Kristovog nauka? Vjerujem li u učenje Crkve i Predaje? (...)
Ako bismo sve religije stavili na isti nazivnik, postoji opasnost za same religije. Onda bi izgledalo da Bog ovisi o mišljenju pojedinca. Ovaj misli ovo, onaj misli ono o Bogu. Nemoguće je da svi na isti način budu u pravu. Istina je samo jedna. U protivnom bi bilo moguće da svaki čovjek osnuje svoju religiju, okupi oko sebe pristaše i počne propovijedati. Kada bi vjera bila čisto ljudsko djelo, onda bi došao u pitanje vječni život, spasenje, crkve, sinagoge, džamije... Ostaje pitanje: „Je li vjera moja privatna fikcija ili je ona Božja istina koja spašava?“.
U središtu se kršćanskog nauka nalazi spasenjska muka, smrt i uskrsnuće Kristovo. To je bio navještaj prvih kršćana, apostola, učitelja, vjeroučitelja... Uz taj navještaj dolazio bi govor o Kristovim čudima, propovijedanju, nauku. Kršćani se danas dijele na tri skupine: katolike, pravoslavne i protestante (reformatore). Postoji težnja za povezivanjem (ekumenizam). Sve kršćane povezuje vjera u Trojedinog Boga i u Isusa Krista kao Boga i čovjeka. Svi kršćani također baštine Bibliju kao nadahnutu riječ Božju Starog i Novog zavjeta.
Iskustvo spasenja u Kristu za vjernike se događa po sakramentima Crkve. Sakramenti su neobično važni za duhovni život vjernika. Ima ih sedam. Vrhunac i punina kršćanskog života nalazi se u euharistiji – nedjeljnoj misi. U središtu su Isusove riječi: „Ovo činite meni na spomen“. Sakramenti su za neke iskustvo Božje blizine (vjera). Sakramenti su za druge obredi i bogoštovlje (religija). Opet je važna vjera i životan odnos Boga i čovjeka.
Moralni život kršćana određuje Dekalog – Deset zapovijedi Božjih, dvije zapovijedi ljubavi kao i crkvene zapovijedi. Kako su po Kristu svi kršćani dobili Boga za Oca, međusobno su sestre i braća. Sve bi ih morala povezivati međusobna ljubav i poštovanje. Uzajamna ljubav je prepoznatljivi znak kršćana. Kršćani bi morali biti posebni i prepoznatljivi upravo po nasljedovanju Krista. Pozvani su biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Pozvani su biti posebni po ljubavi koja uključuje i ljubav prema neprijateljima. Pozvani su biti vjerodostojni graditelji nove budućnosti koja dolazi od Boga...
Pitanja i zadaci:
- U čemu je posebnost kršćanske vjere (svojim riječima)?
- Koja je razlika između religije i vjere (svojim riječima)?
- Po čemu je kršćanstvo vjera a ne religija? Slažeš li se? Zašto?
- Koja je razlika između međureligijskog dijaloga i ekumenizma?
- Što znači tvrdnja (koja ovdje nije navedena) da je „mnogo religija ali samo jedan Isus Krist“?
- Što se nalazi u središtu kršćanskog nauka?
- Kako se i danas uprisutnjuje Isusova spasenjska žrtva?
- Što je važno glede moralnog života kršćana – katolika?
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, život vječni. – Amen.
(Apostolsko vjerovanje)