Kako je svijet nastao? Svi ljudi, bili vjernici ili ateisti, nalaze se okruženi mnogim tajnama života. Sam je život tajna i nepoznanica. Koliko god se razvijale znanosti, tehnika, kultura, umjetnost, škole, fakulteti, pisale se knjige i studije, život u konačnici ostaje tajna. Priroda oko nas uvijek nas iznenađuje svojom ljepotom i složenošću.
Pitamo se, je li život nastao evolucijom ili stvaranjem? Je li život slučaj ili svijetom upravlja nadprirodna mudrost? Možda nismo ni svjesni da se odgovori na velika i teška pitanja nalaze u našoj blizini, u jednostavnosti i ljepoti. Priroda svojom tajanstvenošću ustrajno zove na traženje istine, zove na upoznavanje života.
Možemo li zamisliti toranj visine 1500 metara, koji u sebi ima hodnike i stube, dizala za gradnju i vodovode? Na vrhu tornja nalazi se velika tvornica hrane. Toranj nije građen ni od betona ni bilo kakvih metalnih konstrukcija. Tako nešto ni dan danas nije ostvarivo. Ipak, ta stvarnost postoji. Ta se stvarnost tisuću puta umanjena nalazi u svakoj vlati raži. Visina raži četiri je stotine puta veća od od njezine širine. U žljebovima vlati nalaze se stube i hodnici. Tu su i dizala za hranu i vodovodi. Na vrhu vlati nalazi se prava kemijska tvornica u kojoj se radi čovjekov svagdašnji kruh. Milijuni klasova svaki dan svjedoče o mudrosti i čudesnosti života na našim oranicama.
Pčele s mnoštvom drugih živih bića također odražavaju mudrost koja budi razna pitanja. Nedavna istraživanja prirodoslovaca pokazala su da pčele matematički i geometrijski točno otkrivaju i javljaju drugim pčelama cvijetna hraništa. Točno mogu odrediti broj metara i stupnjeve od sunčevih zraka. Do te spoznaje znanstvenici su došli promatranjem šifriranog plesa pčela u liku osmice. Brzina kojom one opisuju osmicu, otkriva udaljenost pronađene hrane, a kut između glavne osi osmice i sunčevih zraka pokazuje smjer u kojem se hrana nalazi. Šifrirani ples toliko je točan da uzgajivači pčela mogu točno odrediti položaj uz određena tehnička pomagala. Pčele ne posjeduju tehnička pomagala, ali imaju urođeno „znanje matematike i tehničkih proračuna“ prisutno u njihovu kratku životu.
Maslačak, cvijet iz djetinjih dana igre i odrastanja u svojoj jednostavnosti otkriva unutrašnju mudrost i umnost. Sjeme maslačka kao i svake druge biljke (cvijeta) treba što dalje pasti od matične biljke radi širenja života. Svaka je sjemenka maslačka opremljena vlastitim padobranom. I najmanji vjetar može metrima i kilometrima prenositi sjeme. Mnogo stoljeća i tisućljeća, prije izuma padobrana, biljke su bile opremljene pomagalima za kretanje i letenje. Čovjek se tek posljednjih stoljeća uspio vinuti u nebo. Uspio je letjeti kopirajući prirodne zakone i svijet oko sebe...
U 20. je stoljeću čovjek došao do izuma radara i radiovalova koji omogućuju let zrakoplova u magli, mraku, oblacima, tami. Možda je manje poznato da se i ovome slučaju radi o kopiraju prirodnih zakona. Za razliku od drugih ptica šišmiši savršeno lete, snalaze se u mraku tražeći plijen (kukce). Šišmiši lete savršeno u mraku zahvaljujući ispuštanju ultrakratkih zvukova koje naše uho jedva može registrirati. Radi brzog širenja i odbijanja zvukova o prepreke šišmiš može lako odrediti smjer i udaljenost zapreke.
Svugdje oko nas postoji tzv. „zeleni misterij“. Prije stotinjak godina njemački biokemičar Julius Sachs otkrio je nevjerojatan način života (prehrane) biljaka. Učenjake je zapanjilo kako biljke proizvode (šećer – hranu) samo miješanjem zraka i vode. Tako nešto je i danas nemoguće. Znanstvenici su pokušali otkriti patent biljaka. Uz povećanje od 50.000 puta list izgleda velik kao jedan grad. Mogu se uočiti pojedini uređaji i faze proizvodnje. Sve se može vidjeti i opisati, ali se ne može razumjeti i ponoviti. Uočavamo divno organiziranu proizvodnju, ali bez upravitelja. Možemo ostati zadivljeni postupkom kojim biljke primaju vodu da ih na nepoznati način dijele na kisik i vodik. Vodik se s ugljičnim dioksidom iz zraka spaja u šećer. Energija proizvodnje nalazi se u primanju svjetla (fotosinteza). Ne možemo zanijekati Um u prirodnim procesima bića (biljaka) koje nisu razumska bića ali odražavaju složeni razum.
Simpatičnu i šaljivu dosjetku svakako nam pruža biljka zvana čičak. Svoju šaljivost katkad pokazuje na gotovo grub način. Čičak je svojim neobičnim sjemenkama postao prvi živući „autostoper“. Svojim oštrim kukicama oko sjemenke hvata se za prolaznike. Krzno životinja dobra je podloga, kao i hlače ljudi. Cipele mogu dobro poslužiti kao i papci kod životinja. Neugodnu bol i svrbež koju uzrokuje nezapaženi autostoper i životinje i ljude tjera da ga odstrane. Cilj je da sjemenka padne što dalje. Neka udaljena livada postaje savršeno mjesto za novi biljni život.
Ptice selice tisućama godinama putuju za proljeća od Južne Afrike k Skandinaviji, a u jesen obrnuto. Sličan put prolaze američke ptice. Začuđuje njihovo savršeno snalaženje u prostoru. Mnoge ptice s malenim („ptičjim“) mozgom pokazuju izvanrednu sposobnost letenja prema preciznim koordinatama leta.
Nikoga ne ostavljaju ravnodušnim veliki i snažni, brzi i veličanstveni zrakoplovi. Ipak, i oni su, htjeli ili ne htjeli priznati, imitacija onoga što je odavno postojalo u prirodi. Ni najsavršeniji današnji mlazni avioni ne posjeduju tako dobru aerodinamičnu liniju kao ptice. Ptice svojom konstrukcijom kostiju i unutrašnjim organama pokazuju planiranost. Programirane su na savršen način za let. Veliki albatros, čija krila imaju dva i pol metra raspona, ima 120 grama kostiju. Kosti su kod ptica šupljivkave ali snažne i elastične. Ostaje otvoreno pitanje pogonskog goriva i tisuća kilometara koje ptice prelaze u letu. Ptičje perje najotporniji je materijal na svijetu. Svako se pero sastoji od oko 30 milijuna sitnih, dobro raspoređenih, isprepletenih i skupljenih pahuljica. Zato rašireno krilo savršeno hvata zrak, a perje štiti od studeni. Sivi soko razvija brzinu do 200 km na sat, a albatros može letjeti do 400 km na sat. Davno prije razvoja zrakoplovstva...
Sam planet Zemlja svakog poniznog i mudrog tražitelja istine može ispuniti poštovanjem i zahvalnošću. Os oko koje se Zemlja vrti nagnuta je prema ravnini njene putanje oko Sunca za 23,5 stupnjeva. Da je Zemljina os malo manja ili veća, život bi na Zemlji bio nemoguć. Godišnja doba bi bila potpuna drukčija. Vladale bi polarne zime pa žarka ljeta, poplave, ledenjaci – s ekstremnim temperaturama. Važan je i Zemljin položaj u odnosu na Sunce, veličina i promjer Zemlje. Gravitacija je također bitna. Ne treba spominjati ozon koji štiti od štetnih zračenja iz Svemira, blagu klimu, optimalnu izmjenu dana i noći... Sve je teže vjerovati da su to sve „slučajnosti“ koje su nastale „same od sebe“. Teško je vjerovati da je slučajno oko nas život s milijunama najrazličitih vrsta živih bića. Zadivljujući razvoj znanosti i tehnike proteklih stoljeća omogućio je uvid u složenost i bogatstvo života koji nas okružuje*.
Pitanja i zadaci:
- U čemu se „sastoji“ tajanstvenost života koji nas okružuje?
- Koji biste izdvojili od navedenih primjera iz života prirode?
- Što priroda kroz dane primjere odražava?
- Što bi bio zaključak – sažetak teme?
Boga vidi tko mu gleda stvore,
Boga čuje tko neće da nijeka
Živa glasa kroz svijeta prostore.
Petar Preradović
NAĐENI BOG
Ne traži Boga mišlju, u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
uza te Bog jee, uvijek u blizini
u stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Bog ti je uvijek najbliži od svega
diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne puštaj misao u praznu daljinu
uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti.
Antun Branko Šimić
*Usp. Živko KUSTIĆ: Priroda govori o Bogu, Glas Koncila, Zagreb, 51990.