Milijarde živih bića na Zemlji nose u sebi tajanstveni zakon razvoja i inteligencije. Najveće čudo na ovome planetu svakako je čovjek kao biće s najvišim stupnjem inteligencije. Svojim razumom i umom nadilazi sva druga bića. Posjeduje savjest kao unutrašnji zakon koji zahtijeva dobrotu i moralnost. Posjeduje religioznost kao osjetljivost za nadprirodnu – božansku razinu. Čovjek je jedino biće koje se pita „Zašto?“. Ostaje okružen brojnim pitanjima. Stvara razne odgovore. Pitanja ostaju – pitanja čovjeka o svijetu i o sebi...
Čovjek je biće koje je uspjelo ostvariti vrhunski tehnički napredak na svim razinama. Mnoga tehnička pomagala nisu potpuni izum. Sve što je ljudsko biće proizvelo ima svoj uzor(ak) u prirodi – prirodi zvanoj čovjek...
U današnje je vrijeme zadivljujuće pratiti fotoaparate koji automatski mogu regulirati količinu svjetla, blizinu ili daljinu snimanja, međusobne odnose, trikove itd. Fotoaparat je snimka onoga što zovemo oko. Ljudsko (i ne samo ljudsko) oko čudesni je mehanizam koji gotovo neprekidno snima, uspoređuje i prenosi nebrojene informacije. Širenje zjenice u tami odnosno sužavanje zjenice na svjetlu poslužilo je ne tako davno pri stvaranju prvog fotoaparata. Oči postaju „prozor“ u svijet, ali i zrcalo nutrine koja odražava savršenstvo.
Čovjek je božansko biće po prijenosu misli. Neka osoba može biti veoma daleko, a da po zaljubljenosti i prijateljstvu bude blizu – u čovjeku. To se zbiva u duhu. Duh omogućuje čovjeku putovanje koje ne ovisi ni o prostoru ni o vremenu. Duboka i uporna želja za komunikacijom s voljenom gluhonijemom djevojkom potaknula je prof. Bella da napravi prvi telefon. Suvremena telefonija ocrtava čovjekovu inteligenciju, duhovnost i mudrost.
Veliku mudrost susrećemo u ljudskome uhu. Jedan poznati filozof vjerovao je da se u sluhu nalazi najsavršenija muzička dvorana s orkestrom koji uključuje 20.000 žica. Ukupna dužina „ušne harfe“ s toliko „žica“ doseže samo 33 milimetra. Nije manje bitan slušni mehanizam – „orkestralni proces“. Vanjske zvukove skuplja usna školjka i oni udaraju u bubnjić (elastična membrana poput one u zvučnicima i slušalicama). Bubnjić ima osobinu da se može sam „zakrpati“ ako se od prejakog zvuka pokida. Titranje bubnjića prenosi se do unutrašnjeg uha pomoću tri koščice koje se zovu čekić, nakovanj i stremen. Unutrašnje uho sastoji se od sićušnih cijevi koje plivaju u posebnoj tekućini (zvanoj endolimfa i perilimfa).
Nepoznati konstruktor ove glazbene dvorane opskrbio je uho mehanizmom koje prigušuje suvišne tonove. Slušni živac neke je vrsta kabela od 20.000 dobro izoliranih vlakana, koje vode do slušnog centra u mozgu. Ostaje tajna kako to da možemo jasno odrediti izvor zvuka (izvan sebe) kao i brzo pretakanje zvukova u svijest i reakciju. Prihvaćamo da se uho razvijalo u toku evolucije živih bića, ali je očito da su se svi dijelovi uha razvijali skladno, povezano, planski. Možemo li razvoj čovjeka objasniti događanjima u prirodi ili prepoznati Inteligenciju koja svemu daje smisao?
Televizija u boji danas je sasvim obična i razumljiva stvarnost. Do prije 50 godina to je bilo gotovo nezamislivo. Velik je napredak bio izum televizora i prijenosa slike. Ljudsko oko oduvijek je gledalo i vidjelo u boji. Za to su zaslužni čunjići koji razlikuju boje. Ima ih na cijeloj mrežnjači oka. Tako se kao u TV-kameri, na mrežnici slika vanjskih predmeta rastavlja u milijune točkastih električnih impulsa. Ti se impulsi prenose u mozak. Vidni živac spleten je od milijuna sitnih niti koje vode neprekidnoj svijesti onoga što jest.
Nove spoznaje iz medicine i znanosti svaki dan otkrivaju ljepotu i čudesnost čovjeka kao čovjeka. Pokušajmo zamisliti kemijski laboratorij koji bi svakoga dana morao pročistiti 1000 litara tekućine složene od organskih i anorganskih spojeva. Cijeli taj laboratorij ne bi smio biti teži od 150 grama, premda u njega treba ugraditi 250 km specijalnih cjevčica i mnoštvo sitnih filtera. Taj uređaj trebao bi raditi 70-tak godina besprijekorno, neprekidno i automatski, bez ikakve kontrole čovjeka. U svakom ljudskom tijelu djeluju po dva takva kemijska laboratorija. To su naši bubrezi. Po 70 i više godina dnevno čiste oko 1000 litara krvi (u procesu neprekidnog ponavljanja).
Bubrezi održavaju kemijsku ravnotežu u našemu tijelu. U krvi ima mnogo elemenata i spojeva u točno određenim omjerima. Već mala odstupanja mogla bi biti pogubna za organizam. Bubrezi su zaslužni za točnu ravnotežu. Priroda je predvidjela mogućnost da jedan bubreg može bez teškoće raditi za dva. Sve je ovo poznato iz prirodnih znanosti. Pitanje je, kakve to veze ima s vjerom. Od liječnika i znanstvenika upoznajemo činjenice. Kao razumska bića promišljamo. Možemo li vjerovati da je zamršen i dragocjen kemijski laboratorij nastao bez djelovanja nekog Uma? Na temelju činjenica zaključujemo da priroda života pokazuje mudrost – Um. To je filozofija. Kada u Umu prepoznamo Boga, onda je to vjera.
Tajanstven je i čudesan čovjek u svim svojim oblicima postojanja. Posebno je zanimljiv početak čovjekova života. Stanica iz koje se razvija novi čovjek veoma je sićušna, ti tisuće puta lakša od jednog grama. U toj su prvoj živućoj stanici sadržana sva buduća svojstva budućeg organizma. Već je kod začeća određeno kako će dijete izgledati, hoće li biti žensko ili muško, hoće li više nalikovati na oca ili majku, boja kose, stas, glas...
ljudski embrij – 8 tjedana star
Stanica ljudskoga tijela ima 46 kromosoma. Prilikom diobe svaki se kromosom dijeli po dužini. Dioba se stalno nastavlja sa stalnim brojem kromosoma. Od 30 dana malenom zametku čovjeka kuca srca, od 60 dana govorimo o razvoju mozga, razvoju kostiju... Kada je plod zreo za rađanje, on je oko 11 milijuna puta teži od prve stanice. Kromosomi imaju nosioce nasljeđa – gene. U svakoj bi ih stanici trebalo biti oko 250.000 gena odnosno šifriranih informacija. Čudesnost nastajanja čovjeka po genima omogućuje čovjekovu originalnost. Svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv u cijelom svemiru. Jedan je biolog – Jean Rostand rekao da je život takvo čudo da ga ni Bog – kad bi postojao – ne bi mogao stvoriti. Vjernici Boga prepoznaju u svakom atomu, u svakoj živoj ćeliji i u čitavom Svemiru.
Naš posljednji primjer u govoru o tajnama života vezan je uz kamikaze. Japanske samoubojice pokušale su krajem drugog svjetskog rata spasiti Carstvo velikim junaštvom svojih kamikaza. Bilo ih je premalo... Ljudski organizam ima u sebi prirodne obrambene kamikaze. U krvi se nalaze crvena i bijela krvna zrnca. Crvena prenose hranljive tvari do najudaljenijih dijelova tijela. Nalik su na brodove koji nose hranu i vodu kroz pustinju. Često su na meti raznih napadača – virusa, bakterija... Tijelo bi ubrzo propalo da nema braniča – leukocita. Leukocita (bijelih zrnaca) ima tisuću puta manje od eritrocita (crvenih zrnaca), ali su zato veći i mnogo pokretniji. Samostalno se kreću kroz krv pomoću svojih nožica (pseudopoda). Ravnaju se po točno određenim zakonima i zakonitostima. Pokazuju izvanrednu organiziranost. Glavna im je svrha braniti ljudsko tijelo od mikrobnih bolesti...
U trenutku dolaska „uljeza“ (opasnosti) poseban centar u organizmu obaviještava krvne stanice. Svaki leukocit kreće u svoj vlastiti zadatak. Brzo se okupljaju oko ugroženog mjesta i okružuju neprijatelja. Svaki leukocit kao da postaje svjestan svoje misije. Izdužuje na sve strane svoje hvataljke, prima jednog neprijatelja u smrtonosni zagrljaj, obavija ga svojim tijelom, ubija ga i umire zajedno s njim. Glavni regulator organizma naređuje proizvodnju novih leukocita. Na bojištu ostaju mrtvi leukociti i mikrobi, tvar se izlučuje iz tijela u obliku gnoja... Toj savršenoj organizaciji leukocita-kamikaza dugujemo svaki trenutak zdravlja, život i ozdravljenje. Taj obrambeni sustav djeluje neprekidno od začeća (trudnoće) do kraja života. Leukociti su nadmašili kamikaze...*
Davno prije nastanka škola, fakulteta, medicine, liječnika, postojala je tajna zvana život. Život se odvijao u svojoj organiziranoj mudrosti, ljepoti i skladu. Mnogi današnji izumi, gradovi, civilizacija nastali su promatranjem vlastitog života, tijela, organizma, promatranjem biljaka, životinja... Sve to govori da život nije puka slučajnost. Red pretpostavlja Redatelja, izumi pretpostavljaju Izumitelja, mnoštvo pretpostavlja Jednoga koji je Početak, Uzrok, Smisao i Svrha svega što postoji.
Pitanja i zadaci:
- Navedi primjer iz ljudskoga života (organizma) koji ti najviše govori o ljepoti i savršenstvu prirodnih zakona u čovjeku.
- Napiši molitvu – zahvalu ili sastavak na temelju spomenutih primjera.
* Živko KUSTIĆ; Priroda govori o Bogu, Glas Koncila, Zagreb, 51990.
TEBE BOGA HVALIMO (Te Deum)
Tebe Boga hvalimo,
vjerno ispovijedamo.
Vječnog Oca slavimo,
složnim glasom pjevamo.
Na nebesih anđeli
štuju Te s akranđeli.
Svet, svet, svet je Gospod Bog,
Kralj preslavni puka svog.
Kerubini smjerno svi,
duboko se klanjaju.
Serafini složno Ti,
jednoglasno pjevaju.
Na nebesih anđeli
štuju Te s akranđeli.
Svet, svet, svet je Gospod Bog,
Kralj preslavni puka svog.
Mučenici hvale te
s Crkvom Boga pravoga,
neprestano slave te,
Trojstvo, Boga jednoga.
Na nebesih anđeli
štuju Te s akranđeli.
Svet, svet, svet je Gospod Bog,
Kralj preslavni puka svog.
(T. Franz, H. Bone 17./18. st.)