Za neke ljude možemo reći da su za života bili sveci. Među njima svakako je primjer sestre Majke Tereze koja je umjesto karijere u liječničkoj struci odlučila u siromaštvu služiti najsiromašnijima od siromašnih na području Indije. Ne samo da je sama činila milosrđe drugima, već je osnovala Družbu kojoj je glavna karizma ne briga za siromašne, već briga za najsiromašnije od siromašnih. U Indiji je dan danas mnogo potrebitih koji žive u krajnjoj bijedi. Svjetli lik Majke Tereze ostavio je trag u Indiji gdje je svega nekoliko postotaka kršćana. Jedna katolička redovnica rodom iz Skoplja postala je komadić Raja u dalekoj Indiji.
Kada je vidio kako Majka Tereza pomaže bolesnima – starima, zapuštenima, umirućima, jedan je američki novinar rekao Terezi da to on ne bi činio ni za milijun dolara. Majka Tereza je odgovorila: „Ni ja ne bih činila to za milijun dolara, ali činim za Krista“. Svaki dan sveta je redovnica počinjala misom i pričešću. Po njezinim riječima – posvećena hostija snaga je i poziv da cijeli dan čini dobra djela. Ništa joj nije teško činiti za Krista, te za braću i sestre u potrebi
Osim blažene Majke Tereze, Katolička je crkva do sada proglasila svetim i blaženim tisuće časnih ljudi u vjeri i dobroti. Svi oni koji takvima nisu proglašeni, svetkuju se u Bogu 1. studenog na svetkovinu Svih svetih. Svetost nije privilegija nekih ljudi. Svi su kršćani pozvani na svetost! Zato je dobro čitati Bibliju i duhovno štivo. Uvijek je dobro imati pred očima primjere svetaca i blaženika. Svaki ima svoju priču i poruku.
Sv. Nikola biskup (3./4. st.)
Kao dijete rano je ostao bez roditelja. Sve što je naslijedio od svojih roditelja, darovao je siročadi – drugoj djeci koja žive također bez roditelja. Nikola je postao svećenik, kasnije i biskup i to u vremenima dok je rimska vlast progonila kršćane. Poznat je po svojim dobročinstvima. Već za života svojom karizmom bio je prisutan kod određenih ljudi u nevolji. Nakon smrti događala su se razna uslišanja na njegov zagovor. Sv. Nikola štuje se kao zaštitnik djece, siromašnih i putnika (moreplovaca).
Sv. Franjo Asiški (12./13. st.)
Za razliku od siromašne Crkve u kojoj je živio sv. Nikola, za sv. Franje, Crkva je bila bogata ali i potresena raznim razdorima i ratovima. Franjo Asiški u doba „mračnog“ srednjeg vijeka odlučuje živjeti u duhu Evanđelja: siromašno, jednostavno i iskreno. Osniva red Manje braće – prosjački red propovjednika koji se ubrzo proširio diljem svijeta i pomogao obnovi Crkve. Danas su franjevci najbrojnija vrsta svećenika na svijetu. Sv. Franjo Asiški nije napustio Crkvu zbog određenih razočaranja, već je svojim vlastitim primjerom duhovno obogatio Crkvu nasljedujući primjer Isusa Krista.
Sv. Antun Padovanski (12./13. st.)
Premda je bio veoma učen, otišao je u siromašne franjevce kako bi po misijama što bolje svjedočio Krista. Neobično se borio za čistoću vjere, obnovu morala. Bio je priznat kao vrstan, najbolji propovjednik koji je više nego «uspješno» vodio ljude Kristu – obraćenju. Antunove su propovijedi bile tako snažne, da nikoga nisu ostavljale ravnodušnim. Karizmatično je djelovao i govorio. Već godinu dana nakon smrti proglašen je svetim. Nakon njegove smrti nižu se mnoga čudesa na njegov zagovor kod Boga.
Sv. Nikola Tavelić (14. st.)
Hrvat, rodom iz Šibenika, jedan je od trojice službeno priznatih hrvatskih svetaca. Hrabro i neustrašivo djelovao je među krivovjercima u Bosni. Umjesto križarskih ratova zalagao se za svjedočenje u ljubavi – kršćana prema muslimanima. Zajedno s drugim franjevcima otišao je u Jeruzalem. 1391. g. spaljen je na lomači od strane muslimana. Prvi hrvatski svetac.
Sv. Ivan Bosco (19./20. st.)
Još kao mali sanjao je neobičan prizor – miriti zavađenu djecu i mlade. Postao je svećenik u vremenu kada su svećenici bili odijeljeni od običnih vjernika. Siromašnu djecu s ulice skupljao je pod svoje okrilje i vraćao im vjeru. Osnovao je preventivni sustav u odgoju koji se ne temelji na kazni već na suradnji, igri, športu, vjeri i ljubaznosti. Osnovao je posebnu družbu u Crkvi kojima je glavna karizma – rad s mladima i za mlade – salezijanci.
Sv. Leopold Bogdan Mandić (19. / 20. st.)
Hrvatski svetac rodom iz Boke Kotorske. Kao dječak iskusio je tužnu podjelu među kršćanima (katolici i pravoslavci) kao i strogost svećenika prema vjernicima. Rano je odlučio postati svećenik i pokazati kako treba voljeti sve ljude. Poznat je diljem svijeta kao glasoviti ispovjednik s čijih su se ispovijedi vjernici vraćali preporođeni. Nakon smrti nižu se razna čudesa i uslišanja na njegov zagovor kod onih koji mu se utječu.
Bl. s. Marija od Propetog Isusa Petković (20. st.)
Rodom s Korčule kao kći bogatih roditelja napustila je bogati svijet, postala redovnica i osnovala izvorno hrvatsku Družbu Kćeri Milosrđa koje se brinu za djecu bez roditelja, kao i za bolesne i starije. Njezina misija djeluje danas širom svijeta. Mnogi su vjernici po njezinu zagovoru zadobili brojna uslišanja.
Pitanja i zadaci:
U Katoličkoj crkvi nižu se još tisuće i tisuće svetaca od kojih su mnogi nepoznati. Osam navedenih svetaca i blaženika mogu u mnogo čemu biti primjer i današnjim ljudima i vjernicima pa se pitamo:
1. Postoji li zajednička osobina svih svetaca i blaženika? Što ih povezuje?
2. U jednoj rečenici predstavi najkraće svakog pojedinog sveca. Što je bilo najbitnije u njezinoj odnosno njegovoj službi?
3. Odaberi sveca / blaženika čiji ti život najviše govori. U nekoliko rečenica pribilježi u bilježnicu njezin / njegov životopis.
4. Napiši u bilježnicu kratak sastavak na temu: „Sveci 21. stoljeća“. Obrazloži osobine budućeg sveca na ovim prostorima. Kakve kvalitete bi sveta osoba trebala imati? Nastoj biti konkretna / konkretan u duhu životopisa svetaca koji su na znakovit način živjeli svoje vrijeme.
Nije važno
Čovjek je nerazuman, egocentričan.
Nije važno, ljubi ga.
Činiš li dobro, reći će da to radiš zbog sebičnih ciljeva.
Nije važno, čini dobro.
Ostvaruješ li svoje namjere, steći ćeš
Lažne prijatelje
i istinske neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj namjere.
Dobro koje činiš zaboravit će se sutra.
Nije važno, čini dobro.
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten.
Ono što si godinama gradio, može biti uništeno u tren oka.
Nije važno, gradi.
Pomažeš li ljudima, ljutit će se.
Nije važno, pomozi im.
Daješ li svijetu najbolje od sebe, odbacit će te.
Nije važno, daj najbolje od sebe.
(bl. Majka Terezija)
PRIMJERI SVETACA i BLAŽENIKA
Sv. Nikola biskup (3./4. st.) U ranom djetinjstvu ostao je bez roditelja. Sve što je naslijedio od svojih roditelja, darovao je siročadi – drugoj djeci koja žive također bez roditelja. Nikola je postao svećenik, kasnije i biskup i to u vremenima dok je rimska vlast progonila kršćane. Poznat je po svojim dobročinstvima. Sv. Franjo Asiški (12./13. st.) Za razliku od siromašne Crkve u kojoj je živio sv. Nikola, za sv. Franje, Crkva je bila bogata ali i potresena raznim razdorima i ratovima. Franjo Asiški u doba mračnog srednjeg vijeka odlučuje živjeti u duhu Evanđelja: siromašno, skromno, jednostavno i iskreno. Osniva red Manje braće – prosjački red propovjednika koji se ubrzo proširio diljem svijeta i pomogao obnovi Crkve. Danas su franjevci najbrojnija vrsta svećenika na svijetu. Sv. Antun Padovanski (12./13. st.) Premda je bio veoma učen, otišao je u siromašne franjevce kako bi po misijama što bolje svjedočio Krista. Neobično se borio za čistoću vjere, obnovu morala. Bio je priznat kao vrstan, najbolji propovjednik koji je više nego «uspješno» vodio ljude Kristu – obraćenju. Nakon njegove smrti nižu se mnoga čudesa na njegov zagovor kod Boga. Sv. Nikola Tavelić (14. st.) Hrvat, rodom iz Šibenika, jedan je od trojice službeno priznatih hrvatskih svetaca. Hrabro i neustrašivo djelovao je među krivovjercima u Bosni. Umjesto križarskih ratova zalagao se za svjedočenje kršćana u ljubavi – blagost prema svima. Zajedno s drugim franjevcima otišao u Jeruzalem. 1391. g. spaljen je na lomači od strane muslimana. Prvi hrvatski priznati svetac. | Sv. Ivan Bosco (19./20. st.) Još kao dječak sanjao je neobičan prizor – snagu da miri i povezuje zavađenu djecu i mlade. Postao je svećenik u vremenu kada su svećenici bili odijeljeni od običnih vjernika. Siromašnu djecu s ulice skupljao je pod svoje okrilje i „vraćao“ im vjeru. Osnovao je preventivni sustav u odgoju koji se ne temelji na kazni već na suradnji, igri, sportu, vjeri i ljubaznosti. Danas taj sustav malo-pomalo ulazi u škole diljem svijeta. Ivan Bosco štuje se kao zaštitnik djece i mladeži. Utemeljio je poseban red svećenika i redovnica u Crkvi (salezijanci) kojima je glavna karizma u službi – rad s djecom i mladima. Sv. Leopold Bogdan Mandić (19. / 20. st.) Hrvatski svetac rodom iz Boke Kotorske. Kao dječak iskusio je tužnu podjelu među kršćanima (katolici i pravoslavci) kao i strogost svećenika prema vjernicima. Rano je odlučio postati svećenik i pokazati kako treba voljeti sve ljude. Poznat je diljem svijeta kao glasoviti ispovjednik s čijih su se ispovijedi vjernici vraćali preporođeni. Nakon smrti nižu se razna čudesa i uslišanja na njegov zagovor kod onih koji mu se utječu. Bl. s. Majka Terezija (20. st.) Premda je imala priliku za dobru karijeru kao liječnica, odlučila je postati redovnica a sav svoj život i rad posvetiti najsiromašnjima od siromašnih u Indiji. Osnovala je posebnu družbu u Crkvi koja se brine (i sada nakon njezine nedavne smrti!) za ljude na rubu života. Bl. s. Marija od Propetog Isusa Petković (20. st.) Rodom s Korčule kao kći bogatih roditelja napustila je bogati svijet, postala redovnica i osnovala izvorno hrvatsku Družbu Kćeri Milosrđa čije se redovnice brinu za djecu bez roditelja, kao i za bolesne i starije. Njezina misija djeluje danas širom svijeta. U lipnju 2003. godine Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. |