Lijepo bi bilo za jedno društvo ostvarenje ovih triju riječi. Iskustvo nas uči da stvari u životu nisu baš jednostavne. Mnogo je razočaranja. Mnogo je poraza ali i predrasuda. U želji da razmotrimo složen ali i veoma važan odnos vjere, morala i politike, prvo promatramo odnos politike i morala. U drugom koraku promatramo odnos vjere i morala. Potom analziramo odnos vjere i politike. Naposljetku promatramo odnos vjere, morala i politike.
Politika i moral? Mnogi će reći – „to su dva suprotna pojma“. Jedno isključuje drugo. Nemaju ništa zajedničkog. Reći će: „politika je loša, pokvarena, negativna...“. Jako je tužno ako nas tome uči iskustvo (činjenice). Bilo gdje u svijetu ljudi će vjerojatno tako gledati. Ipak, teorija govori drugo. Ne samo da politika nije u sebi nešto negativno, već je ona nešto jako pozitivno, potrebno, korisno i pohvalno. Riječ „politika“ (dosl. „polis“ – grad) označava služenje društvu na opće dobro sviju – svih pojedinaca. Provoditi život boreći se za opće dobro više je nego vrijedno.
U vremenu kada svatko žuri za svojom vlastitom srećom (u najboljem slučaju proširenom na svoju obitelj), pohvalno je naći pojedince koji rade za zajednicu, za društvo, za naciju, za vrijednosti. Veliko zlo nastaje tek onda kada se rad za opće dobro drugih pretvori u rad za osobno dobro na štetu drugih. Treba dobro razlikovati ono što bi trebalo da bude i ono što jest, kao i ono što može da bude ako se učini sve što je moguće da to i bude.
Vjera i moral? Ako pod vjerom pretpostavimo kršćansku vjeru nadahnutom Evanđeljem i Kristovim učenjem, dolazimo do toga da je moral nerazdvojivi dio vjere. Već u Starom zavjetu Deset zapovijedi duboko određuje čovjekov odnos prema Bogu i čovjeku. U Novom zavjetu ljubav prema ljudima (čak i neprijateljima) postaje prepoznatljivi znak kršćana. Kršćani – katolici morali bi prednjačiti služenjem i milosrđem. Žalosno je ako vjernici ne žive djelatno vjeru. Kako kaže sveti Jakov apostol u svojoj poslanici: „vjera bez djela mrtva je u samoj sebi“ (Jak 2,17).
Vjera i politika? Trebaju li ići zajedno vjera i politika? U pravu su oni koji kažu da ne trebaju ići zajedno. I vjera i politika imaju svaka za sebe svoju autonomiju. Vjera je vjera, politika je politika. Kada bi vjera i politika išli zajedno, moglo bi se lako dogoditi da vjera bude u službi politike (nečijih interesa). Na taj način gubila bi na uvjerljivosti. Osim toga, političari bi koristili vjeru za više glasova na izborima. Na neki način vjera bi bila podređena politici.
Pored onoga što je izneseno u prethodnom odlomku, u pravu su oni koji kažu da vjera i politika trebaju ići zajedno. Ako se većina građana u nekoj državi izjasni vjernicima, zašto se vjera ne bi očitovala u kulturi, društvu, gospodarstvu, politici? Zar bi vjeru trebalo skrivati? Tko ima pravo braniti političarima da kriju svoja kršćanska uvjerenja? Tko ima pravo tjerati vjeru iz javnoga života? Nije li i vjera opće dobro, a politika – služenje općemu dobru?
Crkvu u mnogim zemljama neki pojedinci znaju staviti u proturječnu dilemu. S jedne strane, brani se Crkvi da se „miješa“ u politiku. S druge strane, od Crkve se očekuje veći angažman na humanitarnom planu, borba protiv ovisnosti, prosvijećivanje naroda, odgoj. Pri tome se zaboravlja da je svako djelovanje na drugoga, na javnost, na mnijenje određena politika. Čovjek ne može pobjeći od politike. Kako netko mudro reče: „Ti se ne moraš baviti politikom, ali ona će se baviti tobom“.
Zamislimo da u određenom društvu počne progon na određenoj osnovi (rasnoj, nacionalnoj, materijalnoj itd.), kao što je bilo za Hitlera. Bi li Crkva smjela šutjeti? Ne bi li šutnjom i pasivnošću svojih vjernika u takvoj situaciji pokazala neosjetljivost i pristanak na zlo(čin)? Zato Crkva nije šutjela i ne šuti pred društvenim nepravdama. Štoviše, na razne načine njezini predvodnici dižu svoj glas za obespravljene i istovremeno potiču svoje vjernike (koji nisu zaređeni) da se u konkretnom svijetu bore za pravdu, za napredak, za istinu, za dobro sviju.
Dakako, Crkva zna da je njezina glavna svrha služiti Kristu i kraljevstvu nebeskom. Domovina vjernika je na nebesima. Međutim, i ova zemaljska domovina također je bitna i vrijedna kao priprava za nebeski dom. Vjernici moraju znati da je najveće dobro – Bog u svojoj beskrajnoj dobroti i moći. Vjernici također moraju znati da je nesebična ljubav prema bližnjemu neodvojivi dio ljubavi prema Bogu. Kako Isus reče: „dajte caru carevo, a Bogu Božje“.
Glede odnosa vjere i politike treba još jedno znati. Treba razlikovati politiku u užem i u širem smislu. Svećenik u propovijedi može govoriti (npr. za parlamentarnih izbora) da vjernici trebaju glasovati po savjesti birajući one koji zastupaju opće dobro u duhu vjere. To je načelan (opći, teorijski) govor o politici koji zovemo politika u širem smislu riječi. Prezbiter na propovijedi ne smije reći za koga glasovati, spominjati pojedinačna imena i politički se angažirati. Ovo posljednje bila bi politika u užem smislu riječi (konkretna, praksa). Njome se bave svi drugi vjernici (osim zaređenih službenika Crkve).
Vjera, moral i politika? Oni vjernici koji osjećaju da imaju sklonost, želju i sposobnost založiti se za opće dobro, mogu i trebaju se uključiti u politiku (politika u užem smislu). Bila bi prava šteta kada svoje darove od Gospodina ne bi ostvarili na dobro zajednice, na dobro svoga naroda, na dobro domovine.
Neki će reći da je politika previše prljava da se njome bavili. Tvrdnja je pogrešna. Ako bi svi vjernici odustali od bavljenja politikom zato jer im se čini lošom, onda bi politika i ostala u rukama onih koji ju čine takvima. To bi bio veliki grijeh propusta. Ne zaustaviti zlo, koje možeš zaustaviti, jednako je kao činiti zlo. Zašto netko tko ima sposobnosti i dobru savjest ne bi svoju vjeru svjedočio i na političkom području? Kušnja će sigurno biti mnogo, ali je važno ostati uspravan, čvrst, nepotkupljiv i dosljedan... Kršćani su pozvani evanđeoskim duhom prožeti vrijeme i prostor u kome žive imajući pred očima domovinu na zemlji i na nebu.
Pitanja i zadaci:
- U kakvom bi odnosu trebala biti politika i moral?
- U kakvom bi odnosu trebala biti vjera i moral?
- U kakvom bi odnosu trebala biti vjera i politika?
- Kakva je to politika u užem a kakva u širem smislu riječi?
- Tko bi trebao konkretno ostvarivati odnos vjere, morala i politike? Kako?
- Osjećaš li se pozvanim uključiti se aktivno u politiku radi služenja općem dobru? Zbog čega – da, odnosno, zbog čega – ne?
MOLITVA ZA DOMOVINU
Pošalji Duha svojega, Gospodine i
obnovi lice zemlje.
Ova zemlja prije trinaest stoljeća
uputila se za tvojim Sinom Isusom Kristom.
Na tom putu prolazila je kroz razne teškoće,
ali nastavila je tvojom milošću
za tobom ići.
Današnja je domovina željna vjere,
utjehe i nade,
pravde i rada,
dobrote i ljubavi.
Oslobodi nas svakoga zla,
svake pohlepe i mržnje,
svakog robovanja novcu i užitku,
svake psovke i zle riječi,
svakog nasilja i pobačaja,
svakog nerada i prijevare.
Neka vlada duh služenja i praštanja,
duh poniznosti i hrabrosti,
duh čovjekoljublja i čistoće,
duh dobrih i pravih riječi,
duh mirotvorstva i radosnog primanja djece,
duh rada i stvaranja.
Neka, Gospodine, po tvojoj volji,
svatko od nas učini barem mali korak,
da ova naša zemlja bude svetija i bliža tebi,
tako da budemo dostojni nasljednici naših predaka,
te da budemo dobri i zahvalni graditelji naše budućnosti.
Na tom zadatku ojačaj nas, nadahnjuj nas, vodi nas i potiči nas.
Pošalji Duha svojega, Gospodine i
obnovi lice zemlje.
TB