Jedanesto stoljeće poznato je u povijesti po velikom raskolu između Istoka i Zapada. Dogodila se žalosna podjela među kršćanima u dvije velike grupacije vjernika. Vjernici – kršćani nisu više bili jedinstveni. Više je razloga podjeli iz 1054. god. Vjerski razlozi većinom nisu bili uzrok podjeli već disciplinska pitanja, npr. pitanje hijerarhije. Pravoslavna Crkva nije priznavala Papu kao vrhovnog autoriteta. Pravoslavci su ustanovili svoju vlastitu hijerarhiju. Njihove su crkve postale nacionalnog karaktera. Katolička crkva ostala je i dalje internacionalna (transnacionalna). Obuhvaća sve narode svijeta u jednoj jedinoj Crkvi.
Pojavom protestantizma (reformacije) početkom Novog vijeka (16. stoljeće) dolazi do nove podjele među kršćanima (Crkvama). Od sada osim katolika i pravoslavca imamo protestante (reformirane kršćane). Zlouporabe u Srednjovjekovnoj Crkvi bile su povod (ili uzrok?) nastanka novih Crkvi.
Crkvi su trebale reforme (obnova!) ali ne i reformacija. Umjesto raskida s postojećom Crkvom i osnivanjem novih Crkvi, promjene su se mogle (i trebale) dogoditi unutar postojeće Crkve – zajednice u Kristu. Osim toga, nije nastala jedna reformirana Crkva. Malo-pomalo nastalo je više novih Crkvi koje su bile povezane u većoj ili manjoj mjeri. Od tih novih Crkvi s vremenom su se izdvojile određene sljedbe (npr. Jehovini svjedoci).
Tko god voli Crkvu, tko voli vjeru, tko voli kršćanstvo, tko sluša Krista i njegovu poruku može i mora biti tužan zbog podjela. Još je tragičnije kada podjele vode u konflikte, svađe, sukobe, ratove. Najopasnije je u cijeloj situaciji izgubiti vjeru. Crkvu kao narod djece Božje možemo usporediti s obitelji. Obitelj (kao takva) može biti složna, uzorna, povezana. Obitelj može biti u sukobima, rastavljena. Obitelj nikada ne prestaje biti obitelj. Svatko ima samo jedne roditelje. Roditelji imaju samu tu djecu. Uvijek treba raditi da obitelj bude ugodni dom – mjesto odrastanja u dobroti, ljubavi i zajedništvu.
Crkva je Božja obitelj. Bog joj je temelj, uzrok, svrha i cilj. Bog želi sve ljude okupiti oko sebe, učiniti ih sretnima. Ipak, čovjek ostaje čovjek. Katkad su ljudske računice i interesi važniji (u nečijim glavama) od Božje svete volje. Strast i grijesi žive u mnogima. Svi su ljudi prema Bibliji grješnici ali su i svi pozvani na svetost. Borba između dobra i zla, grijeha i svetosti odvija se u svima nama. Važno je raditi na mirenju s drugima, ali je još važnije živjeti mir, svjedočiti mir, primati i darivati Božji mir bližnjima.
Potrebno je otvoriti se Božjem Duhu – Duhu Svetome koji daje mir, koji daje zajedništvo, koji okuplja kršćane. Potrebna je poniznost, kajanje, praštanje, otvorenost Duhu. Kako ide molitva u katoličkoj liturgiji – Duh Sveti obnavlja lice zemlje. Podjela (raskol) je tome suprotnost. Npr. riječ „đavao“ dolazi od grč. riječi „diabolos“ što znači podjela, raskol, rastava. Veliko su zlo sukobi i ljudska zloba. Kršćani bi morali živjeti kao prava braća i sestre u Kristu. Morali bi se voljeti i poštivati nasljedujući Gospodina. Vjera bi nas sve morala povezivati (a ne razdvajati).
Danas u svijetu kršćani rijetko gdje ratuju zbog vjere. U Velikoj Britaniji i Irskoj ne postoji rat između protestanata i katolika, već sukob između Britanaca (Engleza) i Iraca zbog teritorija (politički a ne vjerski rat!). U Njemačkoj i drugim zemljama gdje su protestanti i katolici zajedno nema sukoba. Ipak, svima je potrebna veća dosljednost vjeri, Bibliji, zajedništvu, otvorenosti Duhu Božjemu.
Jedan je od velikih znakova Duha Svetoga pokret zvan „ekumenizam“ koji teži boljem upoznavanju i zbližavanju kršćana u Duhu. Već stotinjak godina događa se nastojanje oko povezivanja svih kršćanskih Crkvi u jednoj sveopćoj (katoličkoj – kršćanskoj) Crkvi. Svake godine u svijetu od 18. do 25. siječnja traje molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Tada su u raznim kršćanskim crkvama organizirane zajedničke molitve, pjesme, druženje, izmjene misli i predavanja. U Zagrebu se ta osmina obilježava već punih 25 godina.
Treba postati svjestan međusobnih sličnosti ali i razlika. Pravoslavni i protestantski svećenici za razliku od katoličkih mogu oženjeni služiti Bogu i zajednici. Kod nekih protestantskih Crkvi žene mogu biti svećenice. Protestantske Crkve dopuštaju rastavu braka. Katoličke i pravoslavne crkve ukrašene su raznim svetim slikama, kipovima, a u protestantskima ih nema (osim raspela)... Katolici i pravoslavci štuju Blaženu Djevicu Mariju i svece, protestanti ne. Katolici i pravoslavci krste (obično) malu djecu, protestanti krste odrasle ljude uranjanjem u vodu... Protestanti osim krštenja nemaju druge sakramente... Razlike postoje...
Postoje određene razlike ali i mnoge sličnosti. Zajednička je vjera u jednoga Boga u tri božanske osobe (Otac, Sin i Duh Sveti). Također zajednička je vjera u Krista kao pravog Boga i pravog čovjeka. To su dvije najvažnije činjenice vjere u kršćanstvu. Kršćani vjeruju u Boga koji je neizmjerno savršena ljubav. Bog je Otac svih ljudi. Krist – Sin Božji je Spasitelj. Duh Sveti je Posvetitelj i Branitelj.
Osim vjerovanja sve kršćane povezuje Biblija kao nadahnuta riječ Božja. Biblija je smjerokazna za život, izvor i nadahnuće postupanja u životu, u učenju, radu, zajedništvu, ljubavi, braku, obitelji. Biblija je sveta knjiga – objava Božje ljubavi čovjeku (pismo Božje čovječanstvu). Na svim ekumenskim susretima (molitvama) u središtu je slušanje riječi Božje u Svetom pismu.
Božje zapovijedi također su element kršćanstva koji povezuje sve kršćane. Svi smo pozvani ostvariti što veću ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Svi smo pozvani biti vjerodostojni Kristovi učenici. Kako je sam Krist rekao za života na Zemlji, svi će ljudi znati da smo njegovi učenici ako budemo imali ljubavi jedni prema drugima. Da je bilo više poštenja i ljubavi možda se podjele ne bi nikada dogodile (ili bar ne u tolikoj mjeri). Ipak, posljednjih se desetljića sve više teži obnovi Crkve. Sjetimo se samo blagopokojnog pape Ivana Pavla II. i njegove ustrajne težnje za ostvarenjem civilizacije ljubavi, ekumenizma nošena putovanjima širom svijeta... Sjetimo se svetosti i ekumenizma...
Pitanja i zadaci:
- Kada su se dogodila dva velika raskola među kršćanima?
- Zašto se se dogodili spomenuti raskoli?
- Zašto kažemo da je Crkvi trebala reforma ali ne i reformacija?
- Koji je odnos između Crkve i obitelji (poruka)?
- Što je ekumenizam?
- Kada se događa svake godine svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana?
- Koje su razlike između katolika, pravoslavaca i protestanata?
- Što sve povezuje kršćane međusobno?
Ti, Kriste, Kralj si vjekova,
ti vladar sviju naroda,
ti sudac si jedincati
svih umova i srdaca.
Kriste, Kralju, mir i jedinstvo,
podaj Crkvi svojoj kršćanskoj.
Glavari svih te naroda
pred svijetom javno častili,
a mi Ti evo kličemo:
ti višnji Kralj si sviju nas!
Kriste, Kralju...
O Kriste, mira vladaru,
pokori srca buntovna,
u jedno stado skupi sve
od tebe što odlutaše.
Kriste, Kralju...
Sva slava tebi, Isuse,
što vlašću svijetom upravljaš,
i Ocu s Duhom preblagim
u vječne vijeke vjekova.
Kriste, Kralju...