Zlo i patnja – životni i religiozni izazov

Mladi èovjek koji promatra svijet u kojem raste pored ljepota prirode i stvorene stvarnosti, ne može zanijekati problem zla i patnje. Uoèava prirodne katastrofe, bolesti, slabost i starost. Još više uoèava problem meðuljudskih odnosa, sukoba, svaða, nasilja, ratova, siromaštva, glad i nepravde. Èovjek se veæ stoljeæima pita, zašto je to tako. Zašto život ne bio lijep? Zašto uvijek postoji nešto što sprjeèava radost i mir? Otkuda zlo? Kako pobijediti patnju? Razni filozofi, religije i umjetnici razlièito su odgovarali na to pitanje. Sada slijede neka od važnijih razmišljanja.

a) stoici

Starogrèki stoici vjerovali su u mnoštvo bogova, ali i u jedan svjetski um koji upravlja životima. Ideal je stoika živjeti u suglasju s prirodom i svijetom. I dobro i zlo treba prihvaæati razumno kao sastavni dio života.

b) epikurejci

Epikurejci su ljudi stare Grèke ali i današnjih vremena koji razumiju život poput Epikura – grèkog filozofa (3. st. pr. Kr.). Svrha èovjekova života po Epikuru se sastoji u bježanju od bilo kakvog napora i traženju ugode i dobra. Njihova je lozinka „živi skriveno“, daleko od borbe za neke promjene.

c) manihejci

Po manihejcima postoje dva boga – bog dobra i bog zla, dva svijeta – dobar i zao. Èovjek ima dvije duše – dobru i zlu. Patnja se dogaða zbog sukobljavanja ovih dviju zbilja.

d) ateisti

Ateisti su ljudi koji ne vjeruju u Boga. Zlo i patnja snažno je sredstvo èovjekova osvješÃ¦ivanja. Nadvladavajuæi zlo i patnju, èovjek ide prema sve veæem savšenstvu u ovom životu ne nadajuæi se nagradi. Za Karla Marxa (filozofa i ekonomista iz 19. st., kritièara religije i zaèetnika komunizma) patnja je neizbježna u izgradnji društva, svijeta i èovjeka. Albert Camus (francuski pisac) shvaæa život kao potpuni besmisao. Patnja je rezultat besmisla. Za tu tvrdnju koristi sliku Sizifa. Sizif je èovjek legende kojemu je sudbina odredila da gura veliki kamen na visoki brijeg, znajuæi da æe se, èim stigne do vrha, stijena vratiti natrag u dolinu i da æe morati ponoviti postupak. Nikada neæe doæi do cilja. Zanimljivo je da je pored svoje nevjere, Camus priznao da je bez vjere u Boga život teško može imati smisao.

e) kršÃ¦ani

Veæ na prvim stranicama Biblije, nailazimo na izvještaj o èovjekovu grijehu, prekršaju, neposluhu. Pitanje je, otkuda zlo. Bog kao savršeno dobro biæe stvorio je èovjeka iz ljubavi za ljubav. Zlo i patnja posljedica je èovjekove slobodne volje. Èovjek je u svojoj slobodi prekršio svoju savjest (glas Božji). Udaljio se od svojih izvora i okrenuo prolaznom. Zato u Novom zavjetu Bog sklapa s èovjekom Novi savez u Kristu – Spasitelju.

Nema snažnijeg odgovora na problem zla u svijetu, nego èinjenica da je Božji Sin visio na drvetu križa radi svih ljudi i njihova spasenja. Sam Bog darovao je život za novog i boljeg èovjeka. Patnja nije dokinuta ali je dobila smisao. Krist od svojih uèenika zahtijeva nošenje svoga križa. Svatko je pozvan nositi svoj križ kao put u raj. Svakodnevni napori i teškoæe života postaju tako sredstvo posveæenja i put spasenja ako se prihvaæaju u vjeri i ljubavi.

1. Pokušaj u jednoj reèenici odgovoriti kako na problem zla i patnje gledaju:

   a) stoici
   b) epikurejci
   c) manihejci
   d) ateisti
   e) kršÃ¦ani

2. Èiji se odgovor po vlastitom mišljenju èini najbližim istini? Zašto?
3. Tko je bio Sizif?
4. Osjeæaš li se kada kao Sizif? U kojim situacijama?
5. Zašto prema kršÃ¦anskom odgovoru nošenje križa nije Sizifov posao?