U POTRAZI ZA SMISLOM
Upoznati sebe
Prošli smo put odgovarali na pitanje – zašto, a sada odgovaramo na pitanje – tko. Želimo naći odgovor na pitanje: „Tko smo?“ ili točnije: „Tko sam ja?“. Ulazeći u mladost, ulazeći u srednjoškolsku dob, mladi čovjek više nego ikada, traži svoj identitet. Nije ti svejedno tko si. Ne želiš biti bilo tko. Želiš pronaći sebe, sreću, mir i zadovoljstvo. Pitanje je, gdje je sreća.
 Prethodna tema namjerno je ostala nedovršena. Nije dan odgovor na pitanje smisla. To nije zbog toga što ne bi postojao smisao života, već zato što se treba čuvati prebrzih i površnih odgovora. Najvažnije je početi pitati se, zanimati se, tražiti i rasti. Nije potrebno da sve bude jasno, ali je potrebno da čovjek ima volju tražiti. Već traženje uključuje dio istine u sebi. Jedna je od definicija čovjeka da je čovjek biće koji pita, koje traži, koje misli. Svaki čovjek sebe drukčije doživljava. Netko se više voli zabavljati, netko učiti, netko razmišljati. Netko uživa u glazbi, netko u sportu, netko u novcu. Ipak, pitanje smisla i vlastitog identiteta trebalo bi biti zajedničko pitanje svih ljudi. Neobično je da čovjek živi a ne pita se, zašto živi. Neobično je da čovjek ima ime i prezime, a ne želi promišljati o sebi. Od bitnih pitanja smisla ne treba bježati. Malo filozofije (ljubavi prema mudrosti) svima može dobro doći u boljoj kvaliteti života i novim putokazima koje pruža u sadašnjosti i budućnosti. Već početna filozofija kao uvod u teologiju (znanost o Bogu i čovjeku) može pomoći čovjeku da vidi svoje mogućnosti i granice. Razmišljajući i promatrajući svijet oko sebe dolazimo do spoznaje da je čovjek neobično biće. S jedne strane pripada prirodi i zemaljskom, a s druge strane nadilazi prirodu. Po svojoj strukturi čovjek je sličan animalnom svijetu, ima nagone. Čovjek je tjelesno biće. Međutim, svojim umom (razumom) nadilazi sva druga bića. Čovjek je, dakle, razumno biće. Osim toga, ljudsko je biće obilježeno društvenošću. Bez drugih ne može ostvariti sebe. Čovjek je na taj način društveno biće. Ima savjest koja kontrolira njegove nagone, misli, osjećaje. Čovjek je u tome smislu moralno biće. Niti jedna životinja ne može odgovarati za svoje postupke. Čovjek odgovara zbog razumske savjesti. Konačno, jedino je ljudsko biće – religiozno biće. Za sada nije dokazano da bi ijedna životinja bila religiozna. Religioznost je svojstvena čovjeku.
Biti mudar, uspješan, zdrav i sretan čovjek znači uskladiti sve te oznake čovjeka kao čovjeka. Treba uložiti napor, učiti i raditi na sebi. Treba promišljati, ostaviti vremena za odmor, za molitvu, meditaciju, slušanje sebe i drugih oko nas. Korisno je čitati vrijedne tekstove, razmišljati nad njima. Katkad je dobra kvalitetna glazba osobito ona koja opušta i sabire misli. Ne treba se iscrpljivati u svakakvim filozofijama i pričama. Treba uživati u životu, uživati u svakome danu koji nam je darovan. Samo jednom imate petnaest godina, ti se dani više neće vratiti. Doći će novi s novim pitanjima.
Pitanja i zadaci: - Koja je u filozofskom smislu definicija čovjeka?
- Što je filozofija, a što teologija?
- Po čemu čovjek pripada prirodi, a po čemu je nadilazi?
- Kakva bi trebala biti filozofija života po navedenom tekstu, a kakva po tvome osobnom mišljenju?
- Kako tumačiš misao J. Zinka (teologa): „Više vrijedi upoznati sebe kakav uistinu jesi nego sve znanosti svijeta. Pred Bogom si bolji ako upoznaš sebe, nego ako ne poznajući sebe shvaćaš sva kretanja nebesa, sve planete i sve zvijezde, snagu svih biljaka, narav ljudi i životinja. Nema tkao dobra puta u svijet da ne bi od njega bio bolji put do samoga sebe“?
POHVALA SVEZNAJUĆEGGospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putevi.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
(Ps 139,1-6.13-15)
|