1. Smisao života

U određenim trenucima, uvijek iznova, isto ili drukčije, staro ili novo, javlja se, budi znatiželju, pokreće i prožima, ispunja nutrinu, izaziva čuđenje – pitanje, pitanje koje nadamašuje sva druga pitanja, pitanje: „Zašto?

 “Zašto uopće nešto postoji? Zašto život? Zašto svemir, galaksije, zvijezde, planeti? Zašto planet Zemlja, čovjek, živa bića? ... Zašto je nešto, a nije radije ništa? Zašto nije sve nepostojeći prostor? Nije li riječ „prostor“ oznaka za nešto, a ne za ništa? Postoji li ništa? ... Postoji li nešto izvan svemira? Kako bi trebala izgledati ta „stvarnost“?

Zašto postoji naše stanište zvano „Zemlja“ s milijunima živih bića i prirodom koja nas okružuje? Ne trebamo ni spominjati oblake, zalaske i izlaske sunca, plavetnilo mora ili neba, miris ruže ili koje rascvjetale voćke, žubor potoka i slapova, šum lišća, njihanje klasja pšenice pomoću dodira vjetra, cvrkut slavuja ili koje druge ptice pjevice, izmjenu godišnjih doba, dana i noći, promjenu draži koje nosi svaki dan našega života.

Odakle dolazimo? Otkuda sve ove naše ljepote, tajne, traženja i otkrivanja, lutanja i nalaženja? Otkuda energija, snaga, moć, kretanje? Kako je počela igra života – rađanja, rasta i umiranja? Kako je i zašto nastao prvi čovjek, prva životinja, prva biljka? Zašto je krenula evolucija? Zašto je počeo ritam, niz života?

Kamo idemo? Kamo nas vodi ovaj život?... Ima li život smisao? Je li sve oko nas slučaj ili nije? Kamo teži snaga prirode, snaga razvoja? Kamo teži čovjek s izgrađenom civilizacijom? Kakva je budućnost svemira? Hoće li dalje nastaviti rasti, širiti se ili će se postupak rasta zaustaviti ili možda, vratiti unatrag? Hoće li nas po nagađanjima i strahovanjima nekih progutati „crna rupa“ i zaustaviti svako daljnje pitanje i traženje?

Koja je budućnost Zemlje i čovjeka? Je li svjetla i obećavajuća ili je tužna i suzna? Čeka li svijet blagostanje i napredak za sve ili uništenje (postupno ili brzo) života oko nas? Koja je budućnost čovjeka? Hoće li uspjeti pobjediti sebičnost, mržnju, osvetu, nasilje, ratove i oružje ili će u svojoj sljepoći zauvijek ugasiti snagu i dar novog dana i početka? Tko nam može odgovoriti?

Ne treba dalje nabrajati, premda ostaje za odgovoriti element koji nije nevažan, a to je pitanje kao takvo. Nije li i pitanje samo – pitanje? Zašto se pitamo? Zašto se rađaju ovakva i slična pitanja? Zašto je pitanje odraz čovjeka kao razumnog bića? Nije li pitanje dio nečeg neizrecivog što smo mi u dubini svoga bića? Ovo su neka od brojnih pitanja, a gdje su odgovori?